Mala škola za buduæe uzgajivaèe-poèetnike, pravilnik ...

<< < (4/15) > >>

surefire:
Citat: gast

 UZGAJANJE
Kod vecine kuja prvo tjeranje javlja se u dobi od 7-12 mjeseci.Kuja se u prosijeku tjera dva puta godisnje u pravilnim razmacima od sest mjeseci. Pri tjeranju stidnica nabubri i otvrdne, pojavi se crveni iscjedak. Nakon nekog vremena- devet ili deset dana od prvih simptoma tjeranja- stidnica omeksa, iscjedak se smanji i gotovo nestane, poprima blijedo-zuckastu boju.Tada je kuja zrela i dopusta pripust, to obicno traje dva do tri dana. Vecina kuja se pari 11-13 dan od pocetka prvih simptoma. Kuja nosi 59-65 dana, sam okot zapocinje trudovima, a normalno radjanje traje 2-6 sati. Kuja sama pregrize pupkovinu i skida i pojede posteljicu, te oblize stence. Oblizavanjem se potice refleks disanja, a stenad kasnije instinktivno pronalazi put do majcine sise. Kujama obicno nije potrebna pomoc, no ipak se kod prvog okota najcesce mora pomoci narocito kod prerezivanja pupkovine. U prvoj polovini bredosti na kuji gotovo nema nikakvih vanjskih promjena, a apetit je uglavnom normalan. Pocetkom druge polovine bredosti trbuh pocinje rasti i naglo se povecava apetit kuje. U sedmom tjednu bredosti dolazi do nabreknuca mlijecnih zlijezda, da bi u zadnjem tjednu doslo do pojave mlijeka. U zadnjem tjednu mozemo vidjeti i lagano pomicanje plodova u maternici, u tom periodu pozeljno je mjeriti temperaturu kuji , i kada ona padne za 1°C u roku od 24h mozemo ocekivati okot. Ishrani skotne kuje trebamo posvetiti posebnu paznju, hrana ne treba biti kolicinski puno obilnija, no mora biti kvalitetnija i bogatija bjelancevinama, vitaminima A,D i E, kalcijem i fosforom. U drugoj polovici bredosti dobro je redovitu ishranu nadopuniti i mlijecnim obrokom u koji smo umijesali jedan zumanjak i secer. U toku prve polovice graviditeta kuju bi trebalo tretirati protiv crijevnih nametnika, nadalje gravidnu kuju trebamo pravovremeno vitaminizirati kako bi stvorili u njenom organizmu depo vitamina koje ce korisiti i plodovi tijekom svog intra uterinog razvitka. Takoder u prvoj polovini graviditeta kuju bi trebalo docijepiti protiv parvovirusa i stenecaka cime povecavamo odredeni imunitet novorodene stenadi.
 Parenje se dozvoljava zenkama i muzjacima sa navrsenih 18 mjeseci zivota. Isti moraju biti ocijenjeni najmanje sa vrlo dobar, za lovacke pse je vazno da imaju polozen ispit urodenih osobina. Zenkama je dozvoljeno jedno leglo u toku godine sa prijavljenih sest stenaca u leglu.
 Hrvatski kinoloski savez vodi evidencije o prijavi parenja i prijavi legla, te rodovne knjige za pasmine.
Kada se zenka pocne tjerati, muzjaka ( rasplodnjaka) bira vlasnik kuje u dogovoru s vodom uzgoja za doticnu pasminu, prilikom parenja vlasnici muzjaka i zenke potpisuju potvrdu o parenju, a to je ?privatno pravna isprava kojom se potvrduje da je parenje plemenjaka i zenke stvarno izvrseno?.
 Prijavu legla uzgajivaci su duzni podnijeti svojoj kinoloskoj organizaciji najkasnije tri dana od dana ostenjenja, uz prijave legla moraju se priloziti i fotokopije rodovnika oba roditelja. Ovime omogucujemo da nakon upisa legla u rodovnu knjigu dobijemo rodovnike koji su ?pravne isprave kojima se dokazuje cistokrvno porijeklo i pasminska pripadnost odredenog steneta?. Imena stencima daju uzgajivaci, ali stenci iz istog legla moraju imati ime na isto pocetno slovo. Rodovnu knjigu sacinjavaju kopije rodovnika pasa koji su prethodno uvedeni u evidenciju legla. Prilikom upisa svaki pas dobiva broj upisa (HR) koji postaje sastavni dio njegova imena. Uvodjenjem u uzgoj uvezenih pasa zahtijeva prethodnu nostrifikaciju ili izjednacavanje rodovnika. Tada se inostranom rodovniku upisuje broj nove rodovne knjige u koju se prilaze njegova kopija.

 Uzgajacem se smatra aktivan clan kinoloske organizacije koji je vlasnik cistokrvne zenke odredene pasmine koju upotrebljava za uzgoj cistokrvne stenadi.
Vodom uzgoja smatra se osoba koja je aktivni clan kinoloske organizacije i koja je strucno osposobljena da usmjerava uzgoj u skladu sa propisanim pravilima. Pozeljno je da voda uzgoja bude kinoloski sudac i iskusni uzgajac.

Svaki uzgajac trebao bi znati:
 Parenje nejednakih partnera: npr. parenje dvaju pasa razlicitih u gradji ramena, kod takvog slucaja bilo bi krivo spariti kuju koja je preduga i prevelika sa muzjakom koji je kratak i nabit, stenci bi mogli naslijediti predugo tijelo na prekratkim nogama. Zbog takvih situacija pravilo je izbjegavati prekomjernosti, Genetski gledano takvo parenje nejednakih zivotinja pojacava heterozigote i smanjuje slicnost izmedu roditelja i potomaka.
Parenje jednakih partnera: kod takvog parenja pojacava se homozigotnost tj. Slicnost izmedju potomaka i roditelja se povecava.

Ukrizavanje: pod ovim pojmom podrazumijevamo parenje zivotinja koje nisu u srodstvu, a od kojih jedna ili obje ostaju u linijskom uzgoju. Vecina uzgajivaca ce se ovom metodom koristiti kada se suoce sa problemima parenja u srodstvu. Izabrati ce zivotinju koja nije u srodstvu kako bi ispravili nedostatak koji se pojavio, a to znaci da ce naceti homozigote.

Parenje u srodstvu: ovom metodom se kod zivotinja postize da se isti gen za neko svojstvo pojavljuje duplo. Sto se vise zivotinja koristi za parenje u srodstvu to ona postaje vise homozigotnom. No potrebno je naglasiti da se ovom metodom stvaraju i defekti. Parenje u srodstvu dovodi do ispoljavanja samo onih gena koji su vec postojali. Najcesci defekti i anomalije koji se pojavljuju dolaze od recesivnih gena, ti se defekti i anomalije lako izdvajaju iz populacije. Sa parenjem u srodstvu pojacavamo rizik na recesivne gene koji u genetskom materijalu spremno cekaju da se ispolje.

UZGOJ
 Svaki ljubitelj odredene pasmine trebao bi zeljeti doprinositi njenom stalnom napretku.Uzgajanje pasa je fascinantan hobi koji zna izjedati- ali cesto se pokaze korisnim. Stoga cilj svakog ljubitelja neke pasmine mora biti uzgoj cistokrvnih pasa koji po izgledu odgovaraju, sto je vise moguce, standardu te pasmine. Vrlo malo vlasnika pasa razumije ili vodi brigu o genetici. Sasvim je sigurno da se previse ljudi ne moze pohvaliti poznavanjem tog predmeta. Oni koji to mogu, spoznali su da je nemoguce procijeniti uzgojni potencijal nekog psa samo na osnovi njegovog izlgeda. Isto tako, nemoguce je procijeniti potencijal samo na osnovu rodovnika. S druge strane, treba priznati da su pojedini psi obdareni izrazitom tipicnoscu i daju dojam latentne muzevnosti, poleta i snage. Takvi psi su cesto dobro rijesenje kod uzgoja i zasluzuju vise od kratkog promisljanja pri planiranju parenja.
Uzgajac ustvari ima samo dva jasna cimbenika u radu- jedan je izgled, a drugi rodovnica, i njihovo pazljivo procijenjivanje i analiziranje nezamjenjiv je temelj kod svakog pokusaja unaprijedivanja uzgoja.

Uzgajac MORA znati kako citati rodovnicu. Psi imaju mane ( ne postoji savrsen pas!), neke od njih su ozbiljne i prenose se, a druge su od manjeg znacenja i u uzgoju se lako eliminiraju.
Medutim, ozbiljne mane zahtijevaju mnogo usmjereniji napad da bi se sprijecilo njihovo pojavljivanje kod potomostva. Upravo tu razumno ocitavanje rodovnica igra ulogu. Idealno bi bilo poznavati sve jedinke iz rodovnica pasa koji ce se spariti. Nazalost, nije uvijek moguce dokopati se takvih specijaliziranih podataka. Cesto se mnogo vrijednih podataka moze dobiti od uzgajaca koji su duze vremena unutar pasmine, i cije pamcenje s pouzdanjem seze do proslih izlozbi.
 Mudar je onaj uzgajac koji vodi nekakav oblik kartoteke o svakom muzjaku i zenki, a u kojem su osim imena pribiljezene i dobre i lose osobine. .
 Ovaj savjet se ne odnosi samo na fizicke osobine psa, vec i na njegov karakter i nagone. Na osnovu takvih podataka vlasniku muzjaka moze odmah postati jasno zasto njegov pas lose nosi usi, a vlasnik kujice ce primjerice shvatiti zasto njegova zenka nosi rep nesto nize nego sto propisuje standard.
Uzgajac moze primijetit gresku koja se u rodovnici ponavlja dvaput, ili cak triput. Treba ocekivati da ce on, ukoliko primijeti gresku u rodovnici muzjaka, a koja se nalazi i u rodovnici zenke odmah odustati od ideje da ih spari. Ukoliko ne poslusa ovaj savjet samo ce pojacati takve mane pri uzgoju potomtva.
 Mozda je ovaj primjer previse opcenit, ali dobro sluzi da pokaze princip po kojem se proucavaju rodovnice, te kako se uskladuje odabir zivotinja pravilnog izgleda pri pokusajima da se stvori dobar pas. Ukoliko se zeli unaprijediti nekakav ugoj najbitnije je da se sve detaljno prouci i pazljivo postupa. Kad se pripremaju rodovnice za proucavanje treba ici unatrag najmanje pet generacija. Sa zabiljeskama koje cete upisati uz svako ime te rodovnice vasa kartoteka ce profunkcionirati i pokazati vjerojatnu uzgojnu vrjednost prucavanih zivotinja.
Ustvari, proucavanjem izgleda psa otrkit cete vizualne mane, prucavanjem rodovnice otkrit cete skrivene mane koje nosi. Medusobna povezanost otkrivenih cinjenica je neophodan vodic kod planiranja uzgojnog programa.

 METODE UZGOJA LINIJSKI UZGOJ
Kod linijkog uzgoja uzgajac cilja na direktno ili indirektno postizanje zeljene krvi i osobina , i to putem sparivanja potomaka onog psa cije ga osobine zanimaju. Uzgajacev odabir treba biti vrlo strog ukoliko zeli uspjeti. Sparuju se psi koji imaju odredene kvalitetne osobine, sa srodnim psima koji imaju istovrsne odlicne osobine. Cilj postupka jest da se te osobine unaprijede i ucvrste. Obicno se sparuju psi koji vuku porijeklo od istog rasplodnjaka, a razlicitih zenki, i obrnuto. Kao primjer moze se navesti sparivanje unuka s babom, djeda s unukom, necaka s tetkom, necake s ujakom, te polubrata i polusestre. Ipak, o tim vezama treba razmisljati samo ukoliko su psi iz para kojeg se namjerava spojiti dobri primjerci sami po sebi, ukoliko pokazuju naglasenu slicnost, i ukoliko su cvrsti i zdravi primjerci pasmine. Kod ovog sustava, koji se u biti i ne razlikuje od in-breedinga, jedan predak pojavit ce se dvaput u zadnje tri generacije, ali ne i u prve dvije. Termin linijski uzgoj cesto se prosiruje da bi obuhvatio rodovnice u kojima se jedan predak pojavljuje dvaput u zadnjih pet generacija. Kod koristenja ove metode posebnu skrb treba posvetiti tome da nepozeljne osobine (recesivne) ne izbiju na povrsinu, i da se ne ucvrste. Ove recesivne osobine ce se pojaviti cim im se pruzi prilika, a onda cete dobiti atavizme ili povratak na raniji tip. Upravo to je ono protiv cega se borite. Jednom, kad se ovom metodom utemelji cisti soj, ne moze se mnogo uciniti na njegovom unapredjenju sve dok uzgajac koristi samo svoje zivotinje. U tom stadiju mudro je potraziti i uvesti novu krv. Tu lezi odredena opasnost, pe je potrebna detaljna analiza rasplodnih odlika odabaranog psa. Pametnije je koristiti rasplodnjaka cija je vrijednost na uzgojnom podrucju vec jasna i neosporno utvrdena, nego nekakvog psa koji mozda lijepse izgleda ali se nije dokazao.
Uzgajaci se cesto zalijecu, pa ovakve pse korsite jer im se svidjaju ili jer nisu skupi. Neprovjereni mladac takvog kalibra cesto u trenutku unisti ono sto je uzgajac stvarao cijelog zivota. Nije tesko utvrditi sto je neki rasplodnjak postigao u svojoj karijeri; izlozbeni rezultati dovoljno govore. Uspjesni uzgajaci, u pravilu i najuspjesniji izlagaci, znaju polozaj svakog muzjaka unutar pasmine, i to na osnovu kvalitete i uspjeha njegovih potomaka. Ne postoje dva identicna psa, pa makar i slicne genetske stukture.
Nije mi namjera zalaziti u podrucje genetike jer je to specijalizirano podrucje koje ima vlastite knjige i strucnjake.
 Ipak, onima koji zele procitati dobru knjigu o uzgoju savjetujem da uzmu ? All about dog breeding for quality and soundness ( Pelham 1978.), autorice Jean Gould. Sto uzgajac dublje zalazi u ovaj predmet to se genetika vise namece. Dobri rezultati, nedvojbeno, mogu se dobiti proucavanjem tog ponesto opskurnog predmeta. Kad se uoce lagane varijacije unutar ciste linije, to se ponekad moze pripisati okolini. Takve varijacije su prema tome stecene, a ne nasljedene. Da spomenemo neke- iskrivljene kosti, rasireni prsti, izbaceni laktovi, kravlji stav, nedostatno snazna grada itd. Sve je to rezultat lose okoline i nepravilnog lijecenja. Takve mane se ne moraju obavezno prenositi na potomostvo, pod uvjetom da su stecene za vrijeme razvoja. One ne moraju utjecati na uobicajeni postupak selekcije. Na drugoj strani psi koji pokazuju efekte nezeljenih mutacija moraju biti odmah uklonjeni jer mogu samo stetiti. Nepozeljne odlike bilo koje vrste moraju biti iskorijenjene cim ih se primjeti. Jedine zivotinje koje smijete zadrzati su one koje dobro odgovaraju konceptu linije koja je krajni cilj.

IN-BREEDING
Ovaj pojam odnosi se iskljucivo na sparivanje srodnih pasa s ciljem da se ucvrste odredene pozeljne karakteristike, koje vec postoje u odredenoj mjeri. Kao primjer in-breedinga moze se navesti sparivanje oca i kceri, majke i sina, brata i sestre. Takva metoda uzgoja je samo za vjestije i iskusnije uzgajace. Ona sadrzi, kao praksa, mnoge opasnosti i zamke, jer osim ucvrscivanja i cementiranja dobrih odlika, to potpuno isto moze uciniti i s losim odlikama. Neke od tih losih odlika mogu kod roditelja i njihovih predaka biti potpuno prikrivene ( i vjerojatno nepoznate uzgajacu). In-breeding moze prouzrociti kriptorhizam ili monorhidizam kod narednih generacija. Beskorisno je nadati se icemu osim neuspjehu ukoliko se za in-breeding koriste psi koji su slucajno ispali dobri, ili osrednji psi. Zivptinje koje se koriste MORAJU biti visoke opce kvalitete i bez ikakve mane u najsirem smislu. Ukoliko takav materijal nije dostupan uzgajac treba usmjeriti svoje napore na stvaranje pojedinacnih, cvrstih, prvoklasnih jdinki, i to uporabom selekcije i linijskog uzgoja. Medutim, nemojte pomisliti da in-breeding ima samo lose strane, te da predstavlja cisti hazard za uzgajaca. Ako su odabrane zivotinje dobre,cvrste i zdrave i ne nose abnormalne faktore, onda se uzgoj u ovom obliku moze sa sigurnoscu provoditi kroz vise generacija. Medutim,postoji jedno dobro pravilo koje treba slijediti. Ono kaze da svaki clan nastalog potomstva, a kojem manjka oblik, tipicnost i temperament, MORA biti izdvojen i nemilosrdno uklonjen. Ako to ne napravite onda on in-breedinga nema koristi. Za uspjeh je potrebno ukloniti lose i osrednje, a ostaviti dobre pse. Zapamtite, sto duze odrzavate defekt, ili ga previdate, to ce vam duze trebati da ga uklonite, ako to uopce i bude moguce bez razbijanja linije. Zapazite da je najuzi oblik in-breedinga sparivanje brata i sestre. Sparivanje oca i kceri, te majke i sina odmah je iza toga. Citav sustav in-breedinga u osnovi je fascinanta metoda, ali je samo za eksperte, nikako za pocetnike i neiskusne.

OUT-CROSSING (uzgoj izvan srodstva)
To je sparivanje zivotinja koje ni na koji nacin nisu u srodstvu i nemaju zajednickih predaka. Postupak se koristi da se unesu zeljene odlike. Ovim sustavom to se moze postici. Ali, isto tako lako se moze dogoditi da se unesu i brojne manje pozeljne odlike koje se nalaze kod jednog ili oba roditelja. Opcenito uzgoj izvan srodstva daje neujednaceno leglo, pa se prizeljkivane odlike ne moraju pojaviti u prvoj generaciji. Cesce se pojavljuju tek u drugoj generaciji potomstva sparenog para, tj. kod unucadi. Previse ljudi misli da uzgoj izvan srodstva, tj. uvodenje nove krvi u afirmiranu liniju ima magicnu sposobnost unapredivanja, okrepljivanja, pa cak i stvaranja neceg senzacinalnog unutar linije. To je pogresno- ne samo da je nemoguce pomocu out-crossinga eliminirati neku gresku unutar jedne generacije, vec se i mane na koje se dotad nije mislilo mogu pojaviti. To znaci da svaki pas koji ce se koristiti za out-cross mora biti genetski cist i takve nasljedne strukture da omogucava ispravljanje gresaka koje su nastale uslijed uzgoja u srodstvu. Onaj pas koji je sposoban vrsiti korekciju i tako vise ili manje ispravljati mane, bolji je izbor za out-cross od rasplodnjaka krvne linije koja tek zamaskira gresku, i koji tako moze kod potomstva izbaciti na povrsinu one nepozeljne mane koje nisu dotad bile zamijecene.

 Po vlastitom iskustvu i koristeèi se edicijama : John F.Gordon , prema kjigama Johna F.Gordona u izdanju ?Pelham Books?
 Branimir Reindl dr.vet.med.

Ghode:
Citat: Ljiljana

U pravu si ?uæo.
Prodao on tu svoju šampionsku kujicu nekom zainteresiranom èovjeku i ovaj ju dao pariti pod prosjeènog psa ..... ali èovjek je gledao da se pas i kuja slažu (a to æu malo poslije objasniti u èemu i kako) - štenci su ispali vrhunski.



Ljiljo možeš li malo pojasniti ovo? Kako se to trebaju slagati kuja i pas? Uskoro se prihvaæam tog divnog posla pa se treba èim više educirati kako bih bio spreman na sve  :D

Ljiljana:
Ah, Ghode, to ti je tako i lako i teško pojasniti. Lako ako si puno u pasmini i ako osjeæaš te pse ... æutiš im mane i vrline i jednostavno imaš oko za njih, tada to 'da se slažu' znaèi zbilja to - 'slaganje u vrlinama i iskljuèivanje u manama' - znaèi da ni jednu manju manu (jer veæih mana ne smije ni biti) ne smiju imati - kao zajednièku - oba roditelja u planiranom leglu, i da se ti psi moraju skladno nadopunjavati ...
Ali ako je netko slab u osjeæaju za pasminu - tada ovo teško može kužiti i teško uopæe može osjetiti sklad dvaju pasa.
Uzgoj traži puno osjeæaja i talent za uzgoj se stvara dugim poznavanjem pasmine.

Ghode:
Ak sam dobro skužio onda to znaèi da kuja i pas nebi smjeli imati zajednièkih grešaka. Jel tako?

Ljiljana:
Da, apsolutno - to je ono osnovno od èega se polazi ... osjeæaj za taj par je nadgradnja ...

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

[*] Prethodna stranica