Na što sve treba obratiti pažnju prilikom kupnje šteneta?

[Purger]

švicarski kinolog Urs Ochsenbein u svojoj knjizi  "Odgoj i školovanje pasa" (sadržaj knjige u topicu "Svakako pročitati",podforum "Literatura....."),posvećuje jedno poglavlje ovoj temi.

Ovdje ću prvo prenijeti "Sažetak" (radi se o sažetku poglavlja o razvojnim fazama šteneta):  

"štene prva tri tjedna provodi u nekom polusvjesnom stanju,koje mu jedva dopušta kontakt s okolinom. Odjednom se budi njegova životna energija i potrebno mu je čitavih tjedan dana da bi se priviklo na utiske koji ga salijeću. S početkom petog tjedna započinje njegovo razračunavanje s okolinom. Tu spada i njegova majka i braća iz legla. Sada se i čovjek mora svrsishodno baviti sa štenetom. štene sa sedam tjedana ima razvijen mozak,ali nedovoljno iskustva. Kada se štene odbije od sise,pruža se povoljna prilika za predaju šteneta novom vlasniku. To može uslijediti i nakon četiri tjedna intenzivnog socijaliziranja a u dobi od dvanaest tjedana. Svako se daljnje odugovlačenje može tolerirati samo ako se uzgajač individualno bavi sa psom kako ne bi nastale odgojne štete u vezi sa sigurnošću ponašanja prema čovjeku. Sa šesnaest tjedana je temelj za narav psa definitivno položen. Propušteno se može samo još djelomično nadoknaditi.
Toliko o dramatičnom toku štenetova života.

Istraživanja faza razvoja šteneta pokazala su kako je važan ne samo bliski odnos pojedine životinje s bićima iste vrste već i s čovjekom. Samo se po sebi razumije da je socijalizacija u leglu neophodno potrebna za zdrav razvoj,ali ona još ne stvara osjećaj  "čopora" nasuprot partneru čovjeku. Sama po sebi ona i ne stvara potrebno samopouzdanje psa kao jedinke u društvu čovjeka. Oboje je ,međutim,pretpostavka za buduće ugodno ponašanje kućnog psa i za njegovu upotrebljivost kod izobrazbe. Upravo radni pas treba u ranom razvoju upoznati jednostavne pouke u ugodnom društvu čovjeka kako ga to kasnije ne bi uznemiravalo već ga podsticalo. Da još jednom naglasimo značenje socijaliziranja s partnerom čovjekom,spomenimo pokuse sa štencima koji su 1961.godine izvedeni prema Freedmanu,Kingu i Elliotu. štenci su rasli u prostranim ispustima uz minimalan ljudski kontakt. Pojedine životinje razne dobi iz različitih legla dovođene su u prostoriju,gdje se nalazio promatrač,na samo deset minuta. Promatrač se držao potpuno pasivno. Rezultati tih pokusa sažeti su u tri točke:  

--štenci od tri do četiri tjedna spontano su se približili promatraču.

--štencima od sedam tjedana trebalo je u prosjeku dva dana (uz jednodnevni jednokratni boravak u pokusnoj prostoriji) da uspostave prvi kontakt s promatračem.  

--štenci u dobi od 14 tjedana bili su još nakon tjedan dana dnevnih pokusa preplašljivi da bi se približili.  

I uzgajač i kasniji vlasnik psa trebali bi imati na umu u kako se kratko vrijeme definitivno oblikuje ono što kasnije nazivamo prirođenom naravi: od dvadeset prvog do sto dvanaestog dana ili od četvrtog do šesnaestog tjedna života. U trinaest tjedana treba dakle utjecati na stvaranje naravi. Iskoristimo ih! Inače naš pas nikada neće biti ono što bi mogao biti. To ne može promijeniti ni najbolja prirođena sklonost.

Kako prepoznati odgovornog uzgajivača?  

Nakon što smo saznali kako ćemo štene uobličiti prvih dvanaest tjedana,da bi se što bolje razvilo,očekujemo da se uzgajač potrudi oko šteneta. To ne znači da uzgajač mora poznavati teoriju; jedino je važno što poduzima u praksi da bi štencima stvorio okolinu u kojoj će se ugodno osjećati i koja će ih poticati. Neće nas uvjeriti pametna tumačenja već praktične mjere. Pogledajmo stoga psetarnicu u kojoj štene raste. Ona je posjetnica uzgajača. Tu ćemo vidjeti znade li svoj posao. Loše su psetarnice prekrasno opločene,ali gotovo bez posjetilaca,gdje se naveliko uzgaja za snabdijevanje trgovina životinjama ili imaju i vlastiti odjel otpreme. Tehnička oprema i pretjeranost ne igraju ulogu. Jedino je važno jesu li štenci dovoljno u kontaktu s okolinom. Improvizirana psetarnica iza kuće s pošljunčanim ili pješčanim podom mnogo je simpatičnija. Ako se tu nalaze i neki predmeti kao lopte,čabrovi,krpe i komadi drva i ako se obitelj uzgajača redovito bavi štencima,možemo biti zadovoljni. U švicarskoj kinološke organizacije na osnovi dobrovoljno dopuštene kontrole izdaju znak kvalitete psetarnice koji je vidno postavljen na ulazu. Time se potvrđuje pouzdanost uzgajača. Kupac će,međutim,ipak provjeriti imaju li štenci njegu koja je neophodno potrebna za njihov razvoj.
Baš kod onih psetarnica koje su tehnički na visini moramo provjeriti da nije zanemareno ono najvažnije,to jest bavljenje sa štenadi. Ako svi tehnički uređaji služe samo tome da bi štenci zadavali što manje posla,na krivom smo mjestu. Ni najveći ispust niti umjetna kiša kod velikih vrućina ne može štencima nadomjestiti ono što im je mnogo potrebnije: stručnu njegu prvih dvanaest tjedana. To iziskuje mnogo vremena. Tko odjednom uzgaja više legla,neće naći vremena za drugo osim za hranjenje i čišćenje-ako nema pomoćnika,a to je izdatak. Vrijede li psi ili ne ionako će se pokazati istom nakon jedne godine. Sigurniji su,stoga,u pravilu mali uzgajači,tako reći amateri. Oni se zanimaju za leglo i njeguju ga potpomognuti članovima obitelji,uz osobni kontakt sa svakom pojedinom mladom životinjom.Takav će uzgajač radije prihvatiti savjete nego njegov profesionalni kolega kojemu je zarada na prvom mjestu.

Prva tri tjedna kujica se u stvari sama brine za leglo,tako da se u to vrijeme psetarnice mnogo ne razlikuju,sve uz pretpostavku da se kujica normalno materinski ponaša. Točno provođenje kontrole težine štenadi ipak pokazuje da se radi o dobro uređenom pogonu. Stoga nije nezanimljivo upitati uzgajača provodi li tu kontrolu.
Rekli smo da je od bitne važnosti kako se drže štenci od petog tjedna dalje. Da bismo doznali što uzgajač u tom pogledu poduzima,najbolje je da ga posjetimo. Dobro ćemo mu doći za oživljavanje atmosfere psetarnice. U razgovoru s njim saznat ćemo štošta o njegovim psima i o njemu samome i tako steći pouzdanje. Ispitajmo naše prve utiske usporedbom s drugim uzgajačem. Sad ćemo biti sigurniji,doduše još ne u izboru našeg psa,ali u izboru uzgajača. Ovakav će nas postupak očuvati da se spontano i bez rezerve vežemo uz neko štene i da budemo slijepi i gluhi na sve argumente koji jasno govore protiv. Obično nas tada ne može odvratiti od našeg izbora ni činjenica da se obećani rodovnik pokazao bezvrijednim ili ga uopće nema. Upravo to iskorištavaju neozbiljni uzgajači. Trebalo bi zaista unaprijed znati s kakvim uzgajačem imamo posla. Ako smo se odlučili za neku pasminu i ako imamo povjerenja u dobrog uzgajača,pristupit ćemo izboru šteneta,ukoliko još ima nekoliko štenaca u leglu. Preporučuju se razne metode za prepoznavanje najboljeg šteneta u leglu,ali se,u stvari,sve mogu svesti na nekoliko najjednostavnijih pravila.  

--Pojedini štenci nisu uvijek jednako raspoloženi. Mala nadutost može,na primjer,inače aktivnu životinju prolazno smiriti. Stoga se preporučuje leglo više puta posjetiti.
--Naš budući četveronožac već sada ne bi smio plašljivo reagirati na akustične i optičke pojave.
--štene ne bi smjelo stalno napadati braću. Ono smije katkada napasti no ipak ne treba biti najbezobrazniji i dominirajući štenac.
--štene ćemo jedno ili više puta izvaditi iz legla i odnijeti ga na njemu nepoznato mjesto. Tu ćemo se s njim igrati i promatrati kako sada reagira na šumove i optičke pojave.
--Nadalje moramo biti sigurni da nam je baš to štene simpatično,da je zdravo,živahno i da nam ga uzgajač bezuvjetno preporučuje.  

Ako nam je uzgajač rendgenskim snimkama i potvrdom dokazao da oba roditelja ili nemaju displaziju kukova ili samo u maloj mjeri,tada smo na kraju naših istraživanja. Više ne možemo predvidjeti. Možemo se samo nadati da ćemo biti dobre sreće-prije svega s obzirom na zdravlje,koje se nikad ne može predskazati.
Kroz razvojne faze šteneta upoznali smo prednosti i nedostatke preuzimanja u dobi od osam ili dvanaest tjedana života. Tu ćemo se morati pokoriti preporuci uzgajača ukoliko nema nekih većih razloga protiv. Tako,na primjer,ako uzgajač ne bi imao dovoljno vremena da se bavi leglom ili pojedinim štenetom. U tom ćemo slučaju zahtijevati ranije preuzimanje ili ćemo tražiti da u svako doba smijemo do legla kako bismo se redovito dva do tri puta tjedno sami posvećivali izabranom štenetu.

A što se zapravo vidi u rodovniku? Nama laicima se brzo može odgovoriti. Vidi se da li naše štene potječe iz uzgoja koje priznaje FCI. U tom slučaju smjet ćemo kasnije s našim četveronošcem posjećivati kinološke priredbe (izložbe i utakmice). I više ništa. Sva lijepa imena i svi naslovi pasa,navedeni u rodovniku,nama praktično ništa ne znače. Ako se radi o pitanjima nasljeđivanja,ne može se iz jedno jedinog rodovnika ništa zaključiti. Tu bi trebalo poznavati uzgojne linije predaka a tako daleko stižu samo naročito vješti uzgajači i zaduženi funkcionari. Neka nas,dakle,rodovnik ne impresionira. Mi ćemo jedino provjeriti je li taj dokumenat službeno izdala organizacija,učlanjena u FCI,a zatim ćemo ga odložiti.
Umjesto toga,posvetit ćemo se potpuno štenetu koje smo izabrali,jer za sve što će se sada dogoditi,odgovorni smo mi.  
Nemojmo zaboraviti: što se u slijedećim danima i tjednima propusti,kasnije se više ne može nadoknaditi. To naravno još nije katastrofa no ipak bi prouzročilo mnogo rada i muke.

[Old Yeller]

TOčNO,SAVRšENO TOčNO !!!

Osobno sam bio svjedok i jako dobro upoznat sa jednim leglom kojeg nitko nije htio,jer su bile same kujice,7 + 1 muški.
Muški je odmah otišao i još poneka kujica sa mjesecima koji su dolazili.
Ostale su rasle,čekale svoj dan,ali su dočekale 7-8 mjeseci dok nisu otišle.
Tu gdje su bile nisu imale skoro nikakav kontakt sa vanjskim svijetom,ljudima.Samo one,majka kuja,ljudi iz obitelji i poneki posjetitelj,prijatelj,netko tko bi došao vidjeti, ponekad djeca i eventualni kupci.
Kad su odlazile u tako staroj dobi bojale su se svega i svačega.
Postale su pravi psihopati koje su i režale na ljude iz straha.
Svaka je piškila dok su je nosili.Nije bilo šanse da hoda,trebalo ih je nositi do auta.Skvičale su i drhtale od straha.
Jadne ličile su mi na svinje koje idu na klanje i boje se transporta.
Negdje sam čuo/čitao da se svinje nagonski boje svakog transporta jer im to u psihi znaći samo jedno - klanje.
A psi i svinje su u životinjskom svijetu najbliži rod.Kao čovjek i majmun.

Zato je jako važna i socijalizacija štenaca sa ljudima,ne samo u leglu i sa majkom.
Ovo gdje sam ja uzeo su isto bili štenci u sterilnim uvjetima(bolesti i zaraza radi) tako da do 8 tjedana nisu nikoga ni vidili od ljudi osim 5-10 nas(kupci,uzgajivač i obitelj i neko iz saveza - vođa,veterinar,tetoviranje).

To se ne slažem sa tim,ja bih dao da se moje leglo šta više socijalizira i na ljude od malena.
Iako je veća opasnost da postoji opasnost zaraze i pomora ???
Sad to zbunjuje??? šta je bolje :?

[Ljiljana]

Izbor psa ? čemu posebno posvetiti pažnju?
Kupnja psa, a njegovo održavanje, njega i hranjenje mnogo više, zahtijevaju prethodno promišljanje i donošenje odluke cijele obitelji: da li vam je novi član obitelji uistinu potreban i dobrodošao, ili će se za kratko vrijeme to slatko, malo, dlakavo, umiljato stvorenje pretvoriti u nepotreban problem, rješenje kojega ćete potražiti ili u novom vlasniku ili ćete ga, što je najgore što možete učiniti, jednostavno izbaciti iz kuće?
Odluka o nabavci psa mora biti donijeta nakon podrobna i duga promišljanja o tome ? što, kad i ako? A mnoštvo je pitanja na koja morate iskreno sami sebi odgovoriti. To što vaša djeca već mjesecima plaču, mole i donekle ucjenjuju, ne kazuje ništa o tome ?tko će se brinuti o psiću??, jer djeca mlađa od 15 godina, a često ni ona starija, nisu u stanju preuzeti brigu o živom biću kao što je pas. Njihovo će zanimanje, sada tako goruće, najdulje za mjesec ili mjesec i pol dana splasnuti i posve se ugasiti, a djeca će pronaći neki drugi ?gorući predmet želja? zbog kojega će vas ponovno gnjaviti. Vama, dakle, roditeljima te djece, treba biti jasno da brigu o psu može preuzeti samo i jedino odrasla osoba i da će prvih tjedana i mjeseci posla oko novog člana obitelji biti poprilično, kao i to da će svakodnevne šetnje (po)ostati obvezatan ritual tijekom cijelog života vašeg psa, a to znači otprilike sljedećih petnaestak ili i više godina. Važno je, isto tako, da se unaprijed dogovorite kamo ćete s psom u vrijeme godišnjih odmora, te da nađete odgovor na sve moguće situacije koje su karakteristične za vašu obitelj...
Ako ste pak na sve te dvojbe imali spreman odgovor i spremni se prihvatiti novog člana obitelji, preostaje još odgovor na pitanje: gdje i od koga kupiti psa? Savjetujem vam da psa nikako ne kupujete preko oglasa ili, što je još gore, preko preprodavača, kao niti na tržnici ili u pet-shopu. Jer u svim tim kombinacijama  najčešće kupujete ?mačka u vreći?, a vaš psić koji će uskoro izrasti u prilično velikog psa i koji će s vama dijeliti sljedećih nekoliko godina, trebao bi biti kvalitetan i zdrav pas u kojega ćete se uvijek moći pouzdati i koji vas ni sa čim neće neugodno iznenaditi.
Prije kupnje psa obratite se isključivo Hrvatskome kinološkom savezu (tel. 01-4846 124, 01-4846 126, Zagreb, Ilica 61) ?  raspitajte se za dobre uzgajivače i dobit ćete njihove adrese i brojeve telefona, a poslije možete obići (ako je to moguće) bar neke od tih ljudi i izabrati svojeg psa od odgovorne osobe koja se posvetila i predala uzgoju pasa, odrekavši se zbog toga mnogo čega u životu. Odgovorni uzgajivači su zaljubljenici u pasminu, oni o psima koje uzgajaju znaju više od ikoga drugog i upravo vas takav vrstan uzgajivač može najbolje savjetovati o tome kakvog psića da odaberete, što ovisi o vama i o vašem načinu života, ali i o tome za što vam je pas potreban.
No i tu budite oprezni i tražite od svojeg uzgajivača određena jamstva. Dobro je ako je uzgajivač spreman pri prodaji psa i ugovorom se obvezati na sve što usmeno jamči. Ali ako vas put nanese do uzgajivača koji vam ne želi dati nikakva jamstva, osobito ne napismeno, potražite drugoga koji će biti ljubazniji i spreman na suradnju, jer će vam njegova pomoć poslije biti prijeko potrebna, posebno prvih mjeseci dok podižete psića, i upravo ćete se uzgajivaču svojeg psića uvijek i najprije moći i trebati obratiti kad nešto ?zaškripi?... 
Da biste donijeli ispravnu odluku o izboru psa, dobro je prethodno obići malo više legala i uzgajivača, dobro pogledati i psiće i njihove roditelje te procijeniti u kakvim su uvjetima legla othranjeni i u kakvu se stanju i kakvim se uvjetima drže ostali psi. Nakon takvih posjeta već ćete i sami biti u stanju uočiti određene razlike i sigurno ćete stvoriti približnu sliku o svome budućem psu. Pri posjetu leglima, posebnu pažnju posvetite majci. Ne toliko njezinu izgledu ? jer nakon mnogobrojnog legla i ne mora baš izgledati bajno, osobito ako su štenci stariji od tri mjeseca, a tada kuje izrazito gube dlaku i doimaju se prilično neugledno ? koliko njezinu karakteru i temperamentu. Kuja nikako ne smije biti agresivna ili plašljiva i nervozna. Ako je s njom sve u redu, promotrite dobro štenad. Morali bi biti ujednačeni, njegovani, blistavih okica i sjajne dlake, zaigrani i trebali bi vam prilaziti bez straha, repića uzdignuta visoko u luku ponad leđa. 
Svakako provjerite da psići nemaju nabrekle trbuščiće, što upućuje na veliku invadiranost psećim glistama, da nemaju nikakva vidljiva iscjetka iz očiju, nosa ili zadaha iz ušiju. Nosići moraju biti sjajni i vlažni. A nikako se ne bi smjeli češkati, jer to svakako upozorava na prisutnost psećih buha u leglu i na štencima. Uokolo ne bi smjele biti velike hrpe izmeta. Iako prostor na kojem borave štenci baš i ne mora biti blistavo čist, prevelik nered i prljavština sigurno ne upućuju na pravu razinu njege tog uzgajivača. Nikako ne kupujte štene od uzgajivača koji vam ga pokušava prodati i prije nego što je psić prvi put cijepljen protiv zaraznih bolesti kao što su štenećak, hepatitis, leptospiroza i parvoviroza, tzv. SHLP cjepivom, a svakako ne prije 7?8 tjedana. Razdoblje od bar 7 tjedana, koliko bi štene trebalo boraviti u leglu među braćom i sestrama, uz prisutnost majke, od krucijalne je važnosti za budući pravilan psihički razvoj šteneta.
štenci bi svakako morali biti tetovirani s unutarnje strane lijevog uha, brojem pod kojim su uvedeni u Hrvatsku matičnu knjigu čistokrvnih pasa.
Pogledaje zubiće izabranom psiću, zagriz bi morao biti škarast, što znači da gornji sjekutići prelaze preko donjih i naliježu na njih, bez razmaka, a muškim štencima opipajte i mošnjice. Već i u ovako ranoj dobi testisi bi morali biti u skrotumu.  Uz izabranog psića, novi bi vlasnik morao dobiti i međunarodnu veterinarsku knjižicu s upisanim datumom prvog cijepljenja te rodovnicu psa, ili bi mu rodovnica trebala naknadno stići preporučenom poštom. Bilo bi dobro kad bi od uzgajivača dobio i uzorak hrane kojom je leglo hranjeno te kraći naputak o njezi, hranidbi i obvezatnim čišćenjima i cijepljenjima koja psiću uskoro slijede.
**********************************************
Mužjak ili ženka?
Gotovo u pravilu, ljudi koji prvi put nabavljaju psa uopće ne postavljaju ovo pitanje, jer im je samo po sebi razumljivo da će njihov prvi pas biti mužjak...
Kad se poslije u razgovoru dotaknemo izbora spola budućega psa, najveći broj odgovora na pitanje zbog čega žele upravo mužjaka glasi: ?Da bismo imali manje problema? ili ?Oni su bolji čuvari?... Zapravo, malobrojni su kupci koji traže ženku, a i ti nisu početnici u držanju psa. Dapače, godinama imaju pse i iz osobnog iskustva znaju sve prednosti i mane pojedinog od ova dva izbora.
No vratimo se na početak. Osim ako se niste unaprijed odlučili za psa zbog toga što želite imati leglo ili čak i više njih, odnosno želite i sami jednom biti uzgajivač, te u tom slučaju vaš izbor mora biti ženka, u svim drugim slučajevima pitanje spola izabranog psa stvar je osobnog izbora i toga čemu dajete prednost. Iako bi bilo dobro raščistiti neke od predrasuda prije nego što do izbora uopće dođe.
Iako tornjaci dok su štenci izgledaju jednako primamljivo, neovisno o spolu, ipak će među njima biti nekih razlika kad odrastu, i to primjetnih. Mužjaci u pravilu izrastu viši, jači i krupniji. Uz to što su viši rastom, skloniji su dominaciji. Ako žive u dvorištu, mnogo su bučniji od ženki, skloniji su istjerivati svoju volju, pa je za njihov odgoj potrebna i čvrsta (muška) ruka. A u ?bliskim susretima? izvan svojeg dvorišta  spremniji su, ako to druga strana traži, započeti sukob ili se pograbiti s drugim psom. No sve je to zajednično i mnogim drugim pasminama. Tornjaci u tome nisu iznimka. ?enke, nasuprot tomu, izrastu nešto manje, laganije su, ali i primjetno nježnije, više vezane uz vlasnika i općenito su u odgoju vodljivije... Mnogo su tiše i rijetko su  sklone dokazivanju ili dominaciji. U susretima s drugim psima, uglavnom su miroljubive i zaigrane.
No ima još nešto po čemu se mužjaci i ženke izrazito razlikuju, a što će biti posebno važno svima onima koji svojeg tornjaka namjeravaju držati u stanu ili kući. Na temelju osobnog iskustva mogu tvrditi da su ženkice mnogo primjerenije životu u stanu i zbog toga što nemaju nikakva mirisa, dok mužjaci, osobito kad dosegnu spolnu zrelost, imaju svoj specifičan ?pseće-mužjački miris?. Ako pas boravi vani, u dvorištu ili na ?gruntu?, taj se miris nimalo ne osjeća, ali se u stanu, razmjerno malenu, zatvorenu prostoru, ipak osjeća.
Stoga bih vam preporučila ? ako se još niste čvrsto opredijelili, a željeli biste svojeg psa držati u kući ili stanu, osobito ako živite u većem gradu gdje su neizbježne svakodnevne šetnje i brojni susreti s drugim psima na zajedničkom terenu ? radije si izaberite ženku. I ona i vi bit ćete zadovoljniji. No ako vas i dalje oduševljava impozantan i muževan izgled nekoga velikog ?dlakavca?, a imate prostora za svojeg tornjaka i izvan kuće ili stana, tada si možete izabrati i mužjaka. Ali budite pripravni da ćete njegovu odgoju u razdoblju odrastanja morati posvetiti nešto više vremena te da ćete svakako trebati budnim okom paziti na svojega mladog ?bludnika? u vrijeme tjeranja susjednih kujica, jer će mu tada jedina misao biti ?  kako stići do svoje mirisne susjede? Tada čak ni ograda visoka od 1,5 m neće značiti ozbiljnu prepreku za vašega mladog, zaljubljenog dečka.
Ženkice, nasuprot tomu, nisu nimalo sklone lutanju. čak ni u vrijeme tjeranja s njima nema gotovo nikakvih problema, a i ono je kod tornjakuša nešto kraće nego kod kujica drugih pasmina ? ukupno traje tek 16 do 18 dana.
Zapravo, sad se vidi da se komentar s početka poglavlja ?da bismo imali manje problema?, zapravo ne odnosi na mužjake već na ženke, ali to znaju samo iskusni, dugogodišnji vlasnici pasa koji upravo stoga uvijek biraju ženke, čak i ako im ni na kraj pameti nije da bi se jednom možda mogli posvetiti uzgoju.
A na onaj drugi komentar ? ?da su mužjaci bolji čuvari?, mogu potvrditi: jest mužjaci jače i češće laju, to je sigurno, ali ako je situacija takva da zahtijeva reakciju psa, vjerujte, i vaša će ženka jednako tako brzo i dobro odgovoriti, a na temelju osobnog iskustva tvrdim ? čak i bolje od bilo kojega mužjaka.
***************************************************************
štene ili mladi (odrastao) pas?
I na to se pitanje može različito odgovoriti, već prema tome gdje živite, uz ono primarno ? vašu osobnu sklonost... Podizanje malenog šteneta i svakodnevno promatranje njegova rasta i razvoja, nešto je prekrasno. Poseban je užitak sudjelovanje u njegovim igrama, no budite sigurni da sve to zahtijeva mnogo truda, vremena i strpljenja, a pritom je skopčano s brojnim teškoćama. Jedna je od najvažnijih navikavanje na fiziološku čistoću u kući, te prijeko potrebna česta izvođenja van, prvih nekoliko mjeseci, upravo radi toga da nauči i da se navikne da nuždu ne obavlja u kući/stanu. I tako sve dok maleni stvor konačno ne uspije izići na kraj sa svojim mjehurom i ne počne ga uspješno kontrolirati dulje vrijeme. To je vrijeme ranog odrastanja prilično teško i zahtjevno i zbog zamjene mliječnih zubića trajnima, što je redovito praćeno grickanjem svega što mu se nađe na dohvatu tih istih oštrih iglica. Tada ga morate neprestano imati na oku i povremeno ga ispravljati kako bi iz tog razdoblja izašao s dobro učvršćenim navikama o tome što smije i što mu je dopušteno grickati, a što ne. Dakle, vrijeme odgoja i podizanja šteneta vrijeme je stalne pozornosti i u tom osjetljivom razdoblju ne bi trebalo ostavljati štene dulje samo. Ako kod kuće imate kakav zgodan sklopivi kavez, psića možete ostavite samoga pola sata (u početku nikako dulje od toga) ali ? u kavezu, s njegovom omiljenom igračkom, tako da ne može napraviti nikakvu štetu, a dok je u kavezu neće učiniti ni nuždu. To vrijeme možete postupno produljivati?
No izbor šteneta ili malo odraslijega mladog psa ne ovisi samo o vašemu slobodnom vremenu koje ste mu spremni posvetiti, već i o onome što očekujete od svojeg psa. Ako ne očekujete ništa posebno doli dobrog prijatelja i pratitelja, te eventualno sigurnog čuvara, tada  je posve svejedno da li ćete izabrati sasvim malo štene od 8 tjedana ili nešto starije od 4?5 mjeseci, ili čak i mladog psa koji je već ušao u pubertet? svi oni će vas sigurno lijepo prihvatiti i biti vam najbolji prijatelji dokle god su živi.
Tornjaka možete udomiti i starijeg. To su jako pametni psi i svakako će znati  cijeniti to što ste ga izbavili ?iz nevolje?, ako ste ga npr. pokupili iz azila, ili ste ga otkupili od kakva nesavjesna vlasnika koji ga je zanemarivao ili čak držao na lancu, ili u kakvu ?boksu? bez krova nad glavom... Tako nabavljen tornjak, bit će vam čak odaniji od drugih, jer kad se jednom ?izbavi od zla?, zna to cijeniti. Za takva vam psa lajna neće ni trebati, jer se neće htjeti maknuti ni metra od vaše noge...
Ipak, ako se odlučite za nabavku nešto starijeg psa, raspitajte se prethodno o njegovoj naravi i navikama, te nastojte što više saznati o prethodnom životnom putu svoga tornjaka.
Kućni ljubimac/pas čuvar ili pak izložbeni primjerak?
Iako se kupci koji odmah traže jamstvo da će njihov budući pas biti baš izložbeni primjerak i mogući šampion, ne susreću često ? ima i toga. Takvim budućim vlasnicima tornjaka nikako ne bih preporučiti da kupe maleno štene... nešto starije štene bit će mnogo bolji izbor jer tornjaci negdje sa 6 do 6,5 mjeseci, a do 7 sasvim sigurno, zamijene mliječne zube trajnima, a i prilično izrastu u visinu te dobiju obrise tjelesne građe koju uglavnom više neće mijenjati do završetka rasta. Te su odrednice jako važne za budućeg izložbenoga psa, a posebno su oblik i broj zuba te otisak zagriza važni za skorašnji uspjeh na izložbama.
štene, nasuprot tomu, pa makar potjecalo i od šampionskih roditelja i djedova i baka, uvijek može u svojemu kasnijem razvoju pokazati neke neželjene crte i karakteristke koje mu jednog dana mogu postati teške diskvalificirajuće mane ? te od izložbene karijere, na žalost, neće biti ništa. Takvi psi sasvim sigurno mogu biti dobri kućni ljubimci ili kvalitetni radni psi, ali nisu dovoljno dobri za izložbe niti za budući uzgoj. Kod 8 tjedana starog šteneta gotovo je nemoguće procijeniti u kakva će psa jednog dana izrasti, koliko god vas netko uvjeravao u suprotno. Kupnja šteneta je, što se tiče buduće izlagačke karijere, uvijek kupnja ?mačka u vreći?.
Ako već unaprijed znate da želite izlagati svojeg psa, recite to jasno uzgajivaču kojeg ste posjetili, a osobito ako ste već odlučili da upravo od tog uzgajivača želite psa, i zatražite s tim u vezi pismena jamstva, kako poslije ne bi bilo nedoumica i nesporazuma ni s jedne ni s druge strane.
Nemojte se iznenaditi ako vam ponuđeni mladi pas ili nešto starije štene budu i znatno skuplji, jer se radi o psu izložbene kvalitete, a i troškovi podizanja psa do dobi od 6 mjeseci za uzgajivača su mnogo viši nego za podizanje šteneta od 8 tjedana. No takav će vam izbor zasigurno omogućiti da svojeg psa ravnopravno izlažete na psećim izložbama.

Ovo s pomorom i zarazom je u biti više prenapuhano, nego stvarno moguće .... jer majka kuja je leglu prenijela preko placente svoju imunost (i zbog toga se preporuča kuju nanovo cijepiti SHLP cjepivom na samom početku tjeranja ili koji dan ranije kako bi se već razvio imunitet do parenja ..... tada su i antigeni koje majka prenosti bebama najjači .... jači nego oni koje prenosti kuja-majka koja nije cjepljena tako friško.

štenci od kvalitetno (redovno kroz više godina) procjepljivane kuje su prvih 6 tjedana uglavnom jako dobro zaštićeni antigenima koje su primili od majke i tek kad se ti antigeni izgube pristupa se prvom cjepljenju (u dobi od 6 do 7 tjedana starosti .....). Tada su štenci i najosjetljiviji, iako opće mišljenje kaže drugačije ....

Osobno sam i sama za kvalitetnu socijalizaciju i to ODMAH od prvih dana žviota.

[taisha]

Prije nego sto sam isla po mog psa kod uzgajivacice, svratila sam do veterinara po savjete. Sve ono sto je napisala Ljiljana rekao mi je i on, vazno naglasivsi vise puta da pripazim da su mu spustena oba testisa. E sad zamislite vi mene, totalno izvan sebe od navale emocija (oko mene trckara jedan kokeric ljepsi od drugoga, biram prvog psa u zivotu nakon toliko godina cekanja, usput su se otvorila jos jedna vratasca i razmililo se posvuda negdje desetak jednomjesecnih seterica, a uzgajacica cijelo vrijeme ne prestaje pricati i davati upute...) E sad, konacno mi da Shantija u ruke (bio je jedini trobojni), ja se sva skoro tresem od uzbudjenja i trazim rukom ispod guze te male kuglice   a jedva da mu se i pimpac vidi, koliko je bio mali!!!     Na kraju mi se bilo ucinilo da osjecam 2 mikroskopske kuglice (velicine minimalnog zrna graska, ne pretjerujem) i ja odlucila da uzimam psa, bez obzira imao on sve kuglice na broju ili ne! Ja sam se zaista tada prepustila intuiciji i vjeri u ljude, jer u tom casu ne bih mogla procijeniti da li me tko zeli prevariti i dati mi bolesno ili "neispravno" stene. Stoga je moj jedini savjet: ICI KOD PROVJERENOG UZGAJIVACA, mozda u pratnji nekoga sa vise iskustva sa psima od vas. i... pouzdati se u ono sto osjecate na prvi pogled!

[Purger]

Možda bi i ovdje trebalo ukazati na opasnost kupovine štenaca od preprodavača i švercera pasa,ali i štenaca uzgojenih na  "farmama pasa".
Možemo pretpostaviti koliko je pažnje i truda posvećeno socijalizaciji i odgoju štenadi na takvoj  "farmi pasa",gdje je sve prilagođeno  "masovnoj produkciji",i kakve to,u svjetlu onoga što je izneseno o ključnoj ulozi rane socijalizaciji štenaca,posljedice ima na psihički razvoj psa. često je preprodavač slijedeća postaja tako uzgojene,ili bolje rečeno "proizvedene" štenadi. Takvi preprodavači se i snabdijevaju štencima upravo s  "farmi pasa";uostalom niti jedan pošten i odgovoran čovjek i uzgajač takvima ne prodaje pse!  

Sara Marević,licencirani instruktor za obuku pasa i voditeljica škole za pse "Vindor" (  www.skola-vindor.hr  ),u svom se intervjuu internetskom čvoru "Psi za neznalice" govori iz vlastitog iskustva o poremetnjama u ponašanju kod pasa kupljenih od švercera,ali i nekih renomiranih uzgajačnica koje zanemaruju ranu socijalizaciju. Cijeli intervju se može pročitati na:
www.psi-za-neznalice.com/intervju%2013.htm  
__________________________________________________________

Ovdje ću prenijeti i nekoliko odlomaka iz "Velike knjige o psima" Ulricha Klevera (izdavač: Primula d.o.o.,1995.g.) posvećenih kupnji šteneta.

U podpoglavlju "Gdje kupiti psa",piše kako prepoznati preprodavača pasa po sadržaju oglasa:  
"Trgovci životinjama koji se kriju pod imenom  "uzgajačnice". Prepoznat ćemo ih po tome što nude po cijeli tucet pasa različitih pasmina,koje najčešće podilaze modi ili trenutnoj potražnji. Upozorenje: životinje koje potječu s takve farme gdje se psi  "proizvode" na veliko problematičnog su zdravlja ili pak imaju rodovnicu bez prave vrijednosti! Izdala ju je vjerojatno nepriznata kinološka organizacija. Takve ćete pse najčešće preplatiti."  

U podpoglavlju  Poduzetnički rad sa psima" piše i ovo:
"Neki ljudi znaju na račun pasa i dobro zaraditi. Svojim tvrtkama daju zvučna imena: "Raj za životinje", "Centar čistokrvnih pasa", Klub za školovanje pasa" ili  "Međunarodni klub čistokrvnih pasa".
Ako rade pošteno i njihov dohodak je pošten.
Najviše novca donosi preprodaja pasa. U inozemstvu postoji mnogo trgovaca koji vrlo skupo prodaju pse s izuzetnim rodovnicama i zdravstvenim knjižicama,a često je oboje krivotvoreno. Najčešće prodaju jadne i bolesne životinje. Obično se među kupcima nađe i pokoji stranac,koji vjeruje zapadnoj Europi.
Samo jedan podatak: u Bavarskoj razmnožavaju pse kao svinje (50 000 pasa na godinu,polovica su jazavčari) i prodaju ih u trgovinama gdje ih možemo vidjeti u izlozima.
Uzgoj nije razmnožavanje pasa,već poboljšavanje pasmine.
U skladu s tim načelom neki su njemački pasminski klubovi svojim članovima zabranili prodavati pse u trgovinama i ako nekoga u tome zateknu,izbace ga iz udruženja.
"Tvornice" pasa su posebno razvijene u Engleskoj i Nizozemskoj,gdje pse prodaju pogotovo Nijemcima,koji dio uvoze,a dio krijumčare u Njemačku."

Izvadak iz podpoglavlja "Prije kupovine psa razmislite o troškovima":
"Bez obzira da li ćete psa dobiti na poklon ili morate za njega izbrojati 2500 DEM,taj trošak jedva da je vrijedan spomena. Bolje je za vas da mislite na troškove koji će tek doći,jer psa treba svaki dan hraniti,i to ne ostacima s vašeg stola,već hranom posebno pripremljenom za njega. Tvornički pripremljena hrana i hrana koju za psa sami pripremamo koštaju približno jednako. Stoga dnevni troškovi ovise o veličini psa i o pasmini. Svaki dan dat ćemo za hranu od dvije do dest DEM,a to godišnje iznosi od 750 do 3650 DEM.  ............Zbrojimo li sve i predvidimo li da će pas živjeti deset godina,ukupni troškovi kretat će se od 10 000 do 40 000 DEM. Tom iznosu nisu pribrojeni nabavni troškovi,mogući odlasci u salon za šišanje,članarina u kinološkom društvu i kinološki časopis koji će nam biti potreban. Mislite li se s psom natjecati ili s njim obilaziti izložbe,mogu ti troškovi biti uistinu veliki. Jeste li o svemu tome razmislili prije nego ste kupili psa?  

Ja jesam i nikad mi nije bilo žao,jer su mi psi sve na svoj način ipak vratili."  
____________________________________________________________

štenci na  "farmama pasa" odrastaju zatvoreni u tzv.boksove (kaveze od nekoliko kvadratnih metara),dakle u socijalnoj i svakoj drugoj izolaciji,u sredini koja je izrazito siromašna podražajima.
O tome kakve posljedice ima na razvoj mozga takva okolina piše Stanley Coren u svojoj knjizi  "Inteligencija pasa" (izdavač: Primula d.o.o.,1996.g.; više o toj knjizi piše u topicu  "Inteligencija pasa by Stanley Coren" u podforumu  "Ponašanje,školovanje,odgoj i slične teme").
Kratki izvadak iz knjige:

"O utjecaju iskustava na građu i rad mozga objavljeno je mnogo opsežnih studija,koje su pokazale da iskustvo,pogotovo rano,može fiziološki oblikovati mozak. Već više od trideset godina ovaj problem istražuju na kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu,u laboratorijima trojice psihologa: Marka Rosenzweiga,Davida Krecha i Edwarda Bennetta. Do sad su dokazali da životinje koje žive u siromašnom okružju,u društvenoj osamljenosti,pri slaboj svjetlosti ili tišini,a samim tim s ograničenom mogućnošću istraživanja okoline i u nedostatku raznih podražaja,pokazuju loše rezultate u ispitima učenja i rješavanja problema. Njihovi srodnici,odrasli u okolini obogaćenoj mnoštvom igračaka,sa složenom arhitekturom,u društvu drugih životinja,uz mnogo različitih podražaja i problemskih situacija,istovremeno postižu mnogo bolje rezultate. Naknadnim proučavanjima dokazano je da su mozgovi ovih životinja iz  "bogatije" sredine bili veći i teži od mozgova laboratorijskih pasa koji su živjeli u običnim uvjetima. Kora njihovog mozga bila je deblja,a koncentracija nekih važnih moždanih encima koji služe za prijenos informacija u mozak i iz mozga,bila je veća.
Psiholog William Greenough sa sveučilišta u Illinoisu otišao je u svojim istraživanjima nešto dalje. Dokazao je da u kori mozga sloj sivih moždanih ćelija postaje vijugaviji kod onih životinja koje žive u takvoj okolini gdje su prisiljeni češće donositi mnoge odluke i gdje mogu otkrivati nove stvari. Informacije se u mozak dovode i odvode pomoću izdanaka živčanih stanica koji se šire iz tijela stanica. Izdanci koji primaju podatke iz dugih neurona zovu se dendriti,a oni koji ih odašilju aksoni. što je veći ukupni broj izdanaka koji izlaze iz stanica i dolaze u njih,to je veća količina informacija koje stanice mogu primiti,preraditi i odaslati. čini se da povećana stimulacija i različitija iskustva koje pruža život u složenoj okolini,izazivaju rast novih izdanaka živčanih stanica i stvaranje novih veza,sinapsi, s drugim živčanim stanicama. ?ivotinje s više sinapsi bolje rješavaju različite psihološke zadatke-dakle,pametnije su."  

___________________________________________________________  

Onima koji pročitaju sadržaj ovog topica,bilo bi  VRLO  korisno da pročitaju i ove topice:

PODFORUM: "Napušteni i nevoljeni BIVšI NAJBOLJI PRIJATELJI":
--topic: "šverc s psima i /ili farme pasa,tzv. "Puppy Mills"
--topic: "Ubojica malog baseta-CRNA LISTA Hr. šVERCERA  

PODFORUM: "Mali oglasi":
--topic: "NE KUPUJTE PSE KOD šVERCERA ILI NA FARMAMA PASA"

[Old Yeller]

Potvrđujem sve napisano.Točno, samo kod pouzdanog uzgajivaća kojeg još i provjerite dodatno.
Ako nađete takvog na kojeg nitko nema pritužbe,a svi ga hvale ne dvoumite se.
I ne žuriti bez glave,a ni štediti pri kupnji.To se poslje višestruko vrati.Pozitivno naravno.

[tascha]

jel se može gdje obrati ( možda kakvoj udruzi ako ti prodaju bolesnog psa) mislim ljudi od kojih sam ja kupila štene Rotwailerra prodaju te pse sa rodovnicom i to sa 3,5 mjeseci a nisu primili niti jedno cijepivo?
jel to normalno?
meni je prije par sati umrla kujica koju sam uzela od njih i   kada sam nazvala ljude da ih obavijestim o tome da pripaze na ostale pse popljuvali su me ko mladog majmuna!

[bubica]

Predlažim ti da nazoveš Hrvatski kinološki savez i da im ispričaš svoj slučaj..Žao mi je zbog malenog bebača...

[Tina]

Izvadak iz uzgojnog pravilnika:

Vlasnik legla dužan je prije predaje pasa novim vlasnicima, očistiti štenad od crijevnih parazita te provesti jedno zaštitno cijepljenje pasa protiv najčešćih zaraza. Nepoštivanje točke 6., 7. i 8. tretirat će se kao teška stegovna povreda Pravilnika.

A pošto štenci idu kupcu najranije sa 8 tj. znači da do te dobi trebaju biti jednom cjepljeni.

[Zry]

Je li ovo jedina obveza uzgajivača spram kupca?

[Tina]

Ovisi na šta misliš, uglavnom je jer se podrazumjeva da bi trebalo biti sve u redu od strane mužjaka i ženke ako imaju uzgojnu dozvolu.
Garancija bi trebala biti za pravilan zagriz, kompletno zubalo ako tako stoji u standardu i na oba spuštena testisa.
Naravno da štenci trebaju biti uhranjeni i dobrog zdravlja, to treba kontrolirati i voditelj uzgoja, ipak on obilazi leglo, potpisuje prijavu legla i tetovira štence.

[Zry]

Naravno da štenci trebaju biti uhranjeni i dobrog zdravlja, to treba kontrolirati i voditelj uzgoja, ipak on obilazi leglo, potpisuje prijavu legla i tetovira štence.

Aha, znači uzgajivač treba tetovirati štence!
A zdravstvena knjižica, i nju treba dati uzgajivač?

[Mihaela]

obzirom da je dužan cijepiti, to nekak ide s tim

[Iv@n]

Aha, znači uzgajivač treba tetovirati štence!

Voditelj uzgoja tetovira štence.

[Tina]

Zry tetoviranje je obavezno od 1994. kod nas.
Znači štene, kad ga se preuzima u dobi od 8 tj. treba biti cjepljeno i tetovirano.
A za ovaj slučaj od Tasche, jeste napravili obdukciju šteneta, trebate imati i nekakav dokument od veterinara ako se točno zna da je štene uginulo od neke zarazne bolesti koju je uzgajivač mogao spriječti cjepljenjem.
Inače ako ste kupili štene od 3,5 mj. trebalo je biti tri puta cjepljeno, mada je dužnost uzgajivača samo jednom do 8. tj. jer ta cijepiva nisu obavezna dalje.