Ljubimci Forum Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Prosinac 12, 2018, 11:33:12
Forum Pomoć Traži Prijava Registracija
Novosti: U?ivajte u boravku na na?em forumu, zabavite se i educirajte kako bi i vama i va?im ljubimcima su?ivot bio lak?i i ugodniji. Posebnu pa?nju bismo vam htjeli skrenuti na Veterinarski kutak te na vrlo aktualnu temu Ne kupujte pse od ?vercera ili na farmama pasa.
O na?inu na koji forum funkcionira mo?ete vi?e nau?iti u podforumu O forumu, a molimo vas i da pa?ljivo pro?itate pravila foruma te se pona?ate u skladu s njima, tako da i dalje ostanemo najbolji, najve?i i najedukativniji forum o ku?nim ljubimcima u Hrvatskoj.

     
+  ljubimci-forum
|-+  Naše autohtono blago
| |-+  Pastirski i ovčarski psi (Moderatori: bubica, Rijeka)
| | |-+  BUCAK - The Tornjak
« natrag naprijed »
 Str: 1 [2] 3 4 5 Dolje Ispis
Autor Tema: BUCAK - The Tornjak  (Posjeta: 17126 )
tome_i_nina
Mini user
*
Offline Offline

Postova: 46



« Odgovor #15 : Siječanj 05, 2004, 10:51:00 »

Meni je Bucak uvijek bio predivan pas i to od prvog puta kad sam ga vidjela,a to je bilo 2003. u 3. mjesecu kad smo nabavili jedno od njegovih stenaca.Muzjaka koji jos 5 dana pa ce imati godinu dana.Isti su samo sto moj mali ima smede na glavi,a Bucak ima crno-smede.Ma tako su slatki... icon_razz
P.S.:zna li tko kako se postavlja slika?
-->
Evidentirano

Aron i Nina:)
Ljiljana
Our special friend
****
Offline Offline

Postova: 2685


« Odgovor #16 : Veljača 21, 2004, 08:46:21 »

Kopirala sam ovu priču u Buckov topic jer je potonuo na drugu stranicu i odavno se nije ništa pisalo o Bucku, a ako Bog bude milostiv uskoro bi mogli dobiti hrpu malih "buckića".
_______________________________

Moj Bucak je na uzrastu od 4,5 mj. gotovo uginuo - spašen je u posljednji tren također od gusjenice borova četnika - bilo je to moje prvo i najstravičnije iskustvo s prelcima, za koje sam upravo saznala da nisu uopće prelci već borovi četnici  icon_rolleyes  icon_rolleyes

********************************
Bila je nedjelja te godine na kraju ožujka, Cvijetna nedjelja - prekrasna, sunčana, topla - dan kao stvoren za šetnju.
I bila je Smotra pasa na šubićevcu toga dana, a Bucak je imao 4,5 mj. i bio je već prilično izrastao, ali još uvijek je bio loptica, buhtlica, medonja mali .... bio je predivan i htjela sam ga pokazati da ga svi vide.

Babača Lovru sam smjestila tog jutra još pred koji sat na čuvanje - baka sitter u akciji i bili smo slobodni ko ptice Bucak i ja .... Sedmogodišnji Mate se negdje zaigrao s ekipom djece iz ulice, a zakoniti nije bio doma.
Upravo sam se češljala na brzinu kad je Bucak uletio k meni u kupaonicu.
Malo je čudno tresao glavom, ustvari šapama je prelazio preko glave.

Dok sam stajala sagnuta i češljala se (imala sam i tada jako dugu kosu koju je trebalo i počešljati i smotati u nešto ala puž na glavi) gledala sam kako se on čudno ponaša.
Nije mi se odmah upalila lampica ..... ustvari i je, ali sam pomislila da ga boli uho jer je šapama prelazio preko svake polovice lica i preko uški ... Baš sam se počela čuditi gdje li je zaradio upalu uha?

No kad sam se uspravila i bolje ga pogledala, imala sam što i vidjeti ..... jezik mu je već bio drven i ogroman, a to što je on prelazio šapama bio je njegov neuspio pokušaj da pomogne sam sebi u borbi sa vlastitim drvenim i sve većim jezikom...
U šoku i nevjerici, sva u panici zvala sam Veterinarsku stanicu (koja mi je na desetak minuta hoda od kuće) no obzirom da je bila nedjelja dežurni je veterinar bio negdje na 'terenu' i javljala se samo telefonska sekretarica.

Zvala sam potom Davora (Crnogaću) doma, ali on je to jutro odveo sina u Drniš na neko natjecanje u zemljopisu - to mi je kazala Silva, supruga kad me čula onako prestrašenu i u panici na telefonu.
Gardijana isto nije bilo doma .... nisam imala (tada još ne) brojeve drugih veterinara po njihovim kućama, a bila je nedjelja ujutro .....
Ni auta nisam imala, a tada još nisu mobiteli postojali, barem ne kod nas....
No mozak radi u kritičnim trenucima, a Bucak se već gušio i ako je ikad u životu bila kritična situacija tada je bila .... njemu je oticalo cjelokupno ždrijelo, a jezik je već bio sam u ranama jer se izrezao na vlastite očnjake u bezuspješnim pokušajima da ga uvuče u usta. Jezik mu je bio vani sigurno u duljini od 20 centimetara i nevjerojatno debeo ..... nešto strašno i nezamislivo .....

Zvala sam sestru od muža i ona je nasreću bila doma, da hitno dođe autom po nas, rekla sam joj da Bucak umire, da se guši .....
I stigla je moja Edita za par minuta i ukrcala nas - ja sam Bucka nosila na rukama, on već nije mogao uopće hodati - cilj je bila HITNA POMOć u Poliklinici.
Veterinara nije bilo, nisam imala drugog izbora.
Na Hitnoj su nas neki blijedo gledali, ali sva sreća da je dežurna liječnica i sama bila pasoljubac i da je dežurni bolničar bio moj poznanik iz Srednje škole .... Ljudi su hitno dali injekcije - Deximethason Neomicin, Synopen .... i na koncu obzirom da niti na tih prvih par injekcija edem nije počeo splašnjavati - Bucak je dobio još jednu injekciju - sada više ne znam što je dobio, ali znam da je to humani preparat koji se ljudima daje u vrlo rijetkim kritičnim stanjima ..... valjda je to bio neki super jaki kortikosteroid .... čekali smo svi, cijela Hitna na Poliklinici u šibeniku je stala oko šteneta tornjaka koji je bio u krajnje kritičnom stanju - stanju gušenja .... čak se razmišljalo o traheotomiji ....
No na sreću ipak su ti koritikosteroidi počeli djelovati i edem je poslije par minuta zaustavljen, a nakon dvedesetak sljedećih minuta počeo se lagano, jako lagano povlačiti.
Odahnuli smo svi, a nas je Edita konačno mogla vratiti doma.
Bucak je bio strahovito iscrpljen, ležao mi je na rukama i još uvijek se borio za dah. Trebalo je sljedećih više od četiri sata da se edem posve povuče, ostao je samo izranjeni i očnjacima izrezani jezik - sa sve četiri strane jezik je bio u dubokim ranama.
Spasili su ga liječnici s Hitne u posljednji tren. Gotovo da mi je izdahnuo na rukama.
Još uvijek nisam mogla doći k sebi.

Taj dan neću zaboraviti dok sam živa. Tu prekrasnu sunčanu Cvijetnu nedjelju.

Vjerujem, ni Bucak.

Kasnije toga poslijepodneva na ručku kad je zakoniti stigao doma pita me kako smo prošli na Smotri?

Kojoj Smotri čovječe ..... 'ko je vidio Smotre .... i slijedila je nevjerojatna priča ....
A počelo je sve od progutane gusjenice borova prelca, koju je Bucak kasnije i povratio .....
Imamo mi stari bor u dvoru i nismo ni znali do tada da i na njemu ima prelaca ... Poslije toga svake zime redovito čistimo po neku kesu prelaca .... Bor je ogroman (ima preko 70 godina) i nije uopće lako otkriti na njemu poneku malu kesicu prelaca .....

Eto tako je započelo moje upoznavanje s prelcima.

Cijeli topic o ovoj pošasti možete pročitati klikom ovdje na link.
-->
Evidentirano
max
Administrator
Manager
*****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 11407



WWW
« Odgovor #17 : Veljača 21, 2004, 08:56:37 »

Ajme Ljiljana, koja priča! A koja tek sreća da je tako ispalo na hitnoj i da je ta liječnica tako reagirala. Svaka joj čast!
Joj, grozno mi je to sa tim gusjenicama icon_eek ...stvarno ih se treba čuvati.
-->
Evidentirano

  
 "Dogs are not our whole lives, but they make our lives whole!"
Ljiljana
Our special friend
****
Offline Offline

Postova: 2685


« Odgovor #18 : Veljača 22, 2004, 07:00:15 »

 Ljudi evo ja lagano odlazim, sin mora nešto mjuze downloudati s neta ....., a to će potrajati koji sat.

Odlazim polako u krpice uz svečano obećanje (onima koji su me to molili) da ću sutra ujutro najprvo napisati davno obećanu priču o Bucku - "Zviri".

Inače glavni akter priče, uz Bucka i mene naravno, je glavni policijski "inspektor" ili instruktor za pse PU ?upanije Splitsko-dalmatinske G-din Ratko šaponja.
On je Bucka i prozvao Zvir i taj mu je nadimak ostao do danas.

A cijela se priča odvijlaa kao retroaktivno preispitavnje KAKO TORNJAK BRANI čOVJEKA i brani li uopće čovjeka ili samo brani imovinu, ako i to brani??? ...... obzirom da je u to vrijeme išla ona emisija "?iva istina" (koju je kasnije nasljedilo "Globalno sijelo") Joška Martinovića ..... I u jednoj od tih ?ivih istina gostovali su i tornjaci prema izričitoj želji gđe Ružice Matuka .....

Ali o tom malo više sutra. Dotle lijepo spavajte. Moram off.


Priča o Bucku ne bi bila cjelovita bez priče o testiranju od strane Ivana Tadića i njegove ekipe, pa evo najprije te štorije:
______________

Obećala sam pisati o tom kako je Bucak tornjak prošao "test" Ivana Tadića i 'kumpanije' i kako je od Bucka postao "Zvir" prema Ratku šaponji ..... pa večeras obzirom da nije gužva idem malo pisati ...

Davno bijaše to - ima više od pet godina da je Tina imala leglo s Buckom i da su došli gorštaci s planina uokolo Tomislava pogledati leglo i mužjaka. Tinu su znali u dlaku, bijaše ona njihov ponos kojeg su izgubili uludo .... Misleći zasigurno da je kuja neupariva Ivan Tadić mi je Tinu prodao tek pred dva-tri mjeseca, a sada već dolazi pogledati njeno leglo i izabrati kujicu za sebe.
Kad sam mu bila prvi put javila da je Tina skotna nije mi vjerovao, i ne samo on, mnogi mi nisu vjerovali .... Zato je morao doći sam i uvjeriti se osobno da je to zaista Tina, a ne neka druga kuja.
Zvučalo je nevjerojatno, ali bila je istina. Tina je nosila Buckove štence.


Dogovor je dogovor, iako nisam mu rado predala štene, no obećala sam kad sam na onom mostu iznad Cetine u Trilju preuzimala Tinu, obećala sam da pod cijenu za Tinu uz 1000,- DEM ide i žensko štene po izboru.

u svakom slučaju najavio se da će doći pogledati skotnu Tinu i mužjaka, što god to značilo, jer Bucak je već bio jako slavan u Bosni obzirom da je ne tako davno, mjesec dva prije toga krasio naslovnicu i duplericu časopisa Svijet pasa, koji je izlazio i u BiH ....
Bio je on eksterijerno tornjak nad tornjacima, tako mi rekoše telefonski razni ljudi iz Tadićeve okolice, još otprije, pa i sam Tadić.
Sada sam se baš premišljala što ga to onda imaju doći gledati, zar nije bilo dovoljno što su ga vidjeli na naslovnici i na duplerici časopisa.

I stigli su toga jutra, Tadić i tri njegova prijatelja, meni nepoznata muškaraca između 30 i 40 godina. Vrijeme bijaše suho i ugodno neobično za kraj prosinca .... Bucka sam odvojila da ljudi mogu proći mirno kroz dvor, a obje su kuje bile gore pred ulazom u kuću na razini prvog kata. Bucka sam ostavila samoga na terasi nad garažom, u velikom prostoru koji je baš poput boksa ograđen prilično visokom željeznom ogradom i vratima. Služila mi ta terasa kao box za slučaj nužde ako k nama dolaze posjetitelji koji nisu naviknuti na lavež i velike pse oko sebe.

Kod nas je inače sve na terasama i na stepenicama, mi živimo uzbrdo-nizbrdo. Uz stpenice, niz stepenice ... skaline, po domaći. Nema ravnog, jer kuća nam je na obronku šubićevca s kojeg se pruža prekrasan vidik na zaliv, poluotok Martinsku i gradsko kupalište Jadriju s morem posutim otocima ispred nje .... Za burna lijepa vremena skoro pa da vidimo Italiju kako smo visoko.
Gost posjetitelj koji k nama dođe mora parkirati na ulicu ispod kuće (kod nas nije 'ispred' već doslovno 'ispod') i to ako nađe mjesta za parking kojeg kronično nedostaje i tada se kroz dvorišna vrata uspinje prvim stepenicama do razine vrta, prve terase nad garažom i do prizemlja ....
Potom preko dvije-tri stepenice prelazi na tu terasu tako da je terasa nad garažom niža za jedno pola metra od razine ispod gornjih stepenica koje vode na prvi kat i ulaz u kuću.
Kuje i djeca bili su gore na razini prvog kata, a Bucak dolje kako sam rekla na terasi nad garažom (ili kako mi običavmo reći 'na garaži') kad su nam u dvor pristigli posjetitelji iz Bosne, Tadić i tri nepoznata visoka muškarca.
Lajao je Bucak na njih sa garaže odmah po parkiranju nepoznatog vozila na ulicu dolje ispod njega ...
Njegov lavež me i upozorio da nam netko dolazi.
Ljudi su dolazili zajedno sa mnom koja sam im pošla otvoriti dvorišna vrata i pričali smo pritom onako iz pristojnosti o svemu pomalo. Primjetila sam da oni pozorno motre Bucka koji je lajao ko što i priliči jednom ozbiljnom "pater familias" - ta imao je on gore na katu dvije svoje cure od kojih je jedna čekala bebe + sve nas koje je morao štititi.

Dakle lajao je uporno pokazujući svima kako on to nas dobro i sigurno štiti. A ljudi su se uspinjaji stepenicama i bivali sve viši i viši kako su izranjali s razine ulice naviše. Stadoše sva četvorica gore nad one dvije tri stepenice iznad Bucka (mi to zovemo 'podest' jer dijeli dvije, tri razine stepenica i malo je povišeno od okolne razine prizemlja) stadoše na podest sve se nešto pogledavajući.

Moram priznati da sam i ja bila zatečena takvim ponašanjem ... Mjerkaju oni Bucka gore nad njim, njih četvorica, sva u nekoj tamnoj odjeći, 'mrge' muškarci, nekako mi baš ne bijaše jako ugodno.
Pomislim da im se možda Bucak nije dopao kad stoje tako čudno, šutljivi, u muku i samo se zagledaju.

U jedan mah jedan od njih, pojma više nemam koji, izvuče iza leđa dugu jaku batinu koju je očito dotad skrivao i poče udarati svom snagom po metalnoj ogradi - pašamanu praveći time nemoguću buku ..... Ograda, pašaman dijelila je Bucka od njih (i mene, jer i ja sam bila s njihove strane, Bucak je bio sam dolje ispod njih).

Prestrašila sam se, pojma nisam imala što se događa, a ovaj dolje je počeo bjesnjeti, zapjenio je i imala sam dojam da će taj tren preskočiti pa makako ograda bila visoka, i ma kako da je on bio u dubini, a mi gore iznad njega. četri muškarca s batinom kojom je jedan mlatio po željeznoj ogradi i proizvodio užasnu buku.

No unatoč buci i hrpi nepoznatih odraslih muškaraca pas nije ustuknuo ni koraka, dapače, vjerujem da je i taj koji je udarao pomislio da će pas ipak preskočiti ogradu i prestao je u taj mah lupati.

Zgledali su se, ovaj put smijući se, a ja sam na brzinu prišla dolje k Bucku da ga malo utišam, jer vjerujem da su susjedi mislili da kod nas valjda provaljuju kad pas tako divljački i uporno laje.

čula sam još uvijek kroz Buckov lavež kako Tadić govori ostalima: "Ovaj je pravi!!! Nisan vakog još vidija!"

što reći osim da ih je Bucak oduševio ..... jer i sami su kasnije rekli toga dana, a i o tom se pričalo kad su bili došli po drugi put izabrati štene nakon nekih dva mjeseca - da ne bi puno tornjaka ostalo tako uporno u svojem lavežu na onoliku i naglu buku .... I još iznad sebe gledajući četiri odrasla muškarca ... Ima ih koji bi poklekli, podvili repicu i ušutili u strahu ...... no Bucak nije od tih - to su se toga dana i sami uvjerili.

Bucak je PRAVI tornjak ne samo izvana, već u prvom redu iznutra, karkaterom, kuražom (odvažnošću), snagom osobnosti i čuvarskim nagonom kojim se ne povlači ni pred kakvim neprijateljem, ma kako se velik i jak činio.

Kasnije je Tadić u drugom dolasku izabrao za sebe Aureliju, i rekao je da koliko god da mu je drago što je ona Tinina kći, još da mu je draže što joj je otac onakav lav.

Priča s Aurelijom nažalost nema sretan kraj .... na dušu i savjest Tadića, ali njegov je gubitak najveći i nikad sebi nije oprostio što nije cijepio Aureliju kad ju je odveo od mene. A nisam mu oprostila ni ja. Aurelija je bila moje prvo, prvo, prvo štene. Moja prekrasna, preljepa Aurelija.
Uginula je nakon manje od mjesec dana što nas je napustila, od parvoviroze, jer nije dobila drugo cjepivo.
Tadić je i opet dolazio k meni i molio je i kumio drugo štene - donosio hrpu novca - Mara je još bila sa nama, ali rekla sam mu da Mara ostaje za mene, da nemam više štene za njega.

Tako je završila priča o Tadiću i njegovu testiranju tornjaka.

Priču o "Zviri" u drugom nastavku.

Evo konačno ranije obećane priče o Bucku i o tom kako je dobio nadimak "Zvir":

Bucak je da znate školovan pas, nije on tek tako neki pas s planine ili neki gradski neotesanac, prošao je on škole i to kod najpoznatijih učitelja.
Buckov prvi učitelj bio je Ratko šaponja, koji iako sam živi i radi u Splitu ima svoju pseću školu i terene za obuku službenih pasa u roditeljskoj kući u okolici Trogira, pored Heliodroma.
Tu Ratko najčešće obučava njemačke ovčare, dobermane i rotove. Tu i tamo desio bi mu se poneki staford ili labrador.
No tornjaka do Bucka Ratko još nije imao na obuci.

Također sigurno nije imao ni vlasnice poput mene, jer meni nije palo na pamet da psa ostavim mjesec odnosno dva kod Ratka na obuci, kako su to obično radili drugi vlasnici. Meni je bilo nezamislivo takvo što. Nauprot tomu iako nismo baš bili Ratkovi susjedi, već smo putovali iz šibenika, mi bismo došli vikendom jednokratno na obuku od jednog sata i onda opet natrag doma.
Pohodili smo Bucak i ja tako Ratka otprilike oko 6 puta i Ratko je bio oduševljen s njim. Kako samo shvaća i usvaja! Bilo je to nevjerojatno, jer rekao je Ratko da je Bucak u tih 6 termina usvojio "građe" kao prosječan NjO u mjesec i pol dana svakodnevnog rada.
Bucak je svladao sve što je trebao znati jedan odrasli dobro odgojen pas, a njemu je bilo tek malo više od 10 mj.
čak je Ratko posljednji termin stavio Bucka u jedan visokom gustom žičanom ogradom ograđeni "teren" (vlasništvo Ratkova susjeda koji se negdje odselio, pa je Ratko mogao koristiti i taj prostor) i tu je Ratko pokušao simulirati provalnika.
Zanimalo ga je bi li Bucak branio taj prostor (iako to nije bilo naše vlasništvo, pa čak ni ja nisam boravila u to vrijeme unutar te ograde). Ratko je navukao neko modro radno odijelo, stavio je kapu (kamuflaža, da ga Bucak kao ne prepozna) te uzeo neki štap u ruke. I tako je došao prema tm ograđenom prostoru s nešto buke. Vikao je i mahao štapom .... no Bucak nije uzmaknuo, kezio se i napadao prema Ratku iako je par trenutaka prije toga išao meni ili Ratku uz nogu kao najsavršenije odgojeni policijski pas.
Položio je ispit, prema Ratkovim mjerilima .... obranio je teritorij na koji je stavljen taj tren.
Ratko je tada prvi put spomenija nadimak "Zvir", rekao je da je Bucak prava zvir, ali to je bio tek početak i Bucak se nije još bio pokazao u pravom svjetlu.

Nakon te prve obuke neko vrijeme i to par godina potom sretali smo Ratka samo na izložbama ili na Uzgojnim pregledima, gdje je Ratko bio markirant.
Ratko bi se svaki put pozdravio s Buckom .... i naravno sa mnom  icon_biggrin  icon_razz

No onda jednog dana podigla se prava bura po emitiranju jedne od emisija iz serijala "?iva istina" Joška Martinčića. Ili je to bila emisija "Zlatna ribica" istog urednika, ne sjećam se više točno imena. U toj reportaži prema zamisli urednika trebao je markirant Marinko Alić kao provaliti u dvorište i kuću Ružice i Nikole Matuke u Sesvetskom Kraljevcu na njihovu izričitu želju da oni vide kako njih brane njihovi tornjaci - dvije kuje tornjakinje.

Obzirom da je cijela ekipa prethodno boravila više od pola sata u dvorištu kod Matuka, psi su ih ponjušili i zaključili da su tipovi bezopasni, zajedno s markirantom Alićem - pokušaj snimanja kako tornjak brani dvorište od nasrtljivca naravno nije uspio.
Psi ne samo da nisu Marinku prepriječili prolaz, već su nakon što su ga kratkim lavežom najavile ..... otrčale u donji dio velikog dovrišta ganjati neke susjedove mačke koje su se tu motale neovlašteno.

Ja sam znala kako je emisija snimana, pa mi je takvo ponašanje Matukinih kuja bilo zapravonormalno, ali ostatak TV auditorijuma to nije mogao znati i učinak emisije bio je strašan.

Ljudi su danima telefonirali da kakvi su to psi kojima bilo tko može ući u dvor i prošetati se, a tornjaci ti "strašni čuvari i borci s vukovima" nisu prstom mrdnuli da čovjeka u tom spriječe ....
Eh, mislim da Ružici i Nikoli, velikim zaljubljenicima u tornjake, ovakva kontra reklama uopće nije trebala. Nije trebala ni nama ostalima, ljubiteljima tornjaka, ali što je tu je. šteta je već bila učinjena.

No iako asm znala pozadinu i razloge ponašanja tih pasa, ne mogu reći da se i meni nije uvukao crvić u misli i počeo lagano kopati, rovariti. Kopati, rovati ....
Pa što ako sam ja u krivu i ako godinama držim da me moji psi čuvaju, a što ako oni to uopće ne bi odradili u slučaju nekog napada na mene kao osobu ..... Da me tko napadne vani u šetnji dok sam sa psom, bi li me moj pas obranio?
I mučila sam se tako neko vrijeme sama s tim teškim mislima, kad li mi jednog dana padne na pamet Ratko šaponja.

Nazovem ga i ispričam što me muči ...... Btw. i on je odgledao tu emisiju s neuspjelom obranom i njega su mučili ti tornjaci koji su samo zalajali dva tri puta i otišli trčati za mačkama .... On naravno nije mogao znati da su psi prethodno upoznali cijelu TV ekipu i da je njima bilo bedasto napadati čovjeka koji je prethodno sjedio u njihovoj kući s vlasnicima i pio kavu...

I tako sam dogovorila s Ratkom da napravimo pravu "štih - provu" sa simuliranim napadom na mene.
Naravno slijedio je odlazak u Trogir .... Bucak je bio odrasli četiri godine star prekrasan izložbeni tornjak.
Srce me zeblo dok sam vozila prema Trogiru, hoće li se on snaći, sada nakon tolikih godina nedozvoljavanja lajanja .... utišavanja, potiskivanja ..... hoće li se usuditi napasti čovjeka?
A znamo da je čuvarskim psima (ovo vrijedi i za sve službene policijske pse) poseban problem upravo napad na odrasalog čovjeka. Pogotovo odučnog srčanog čovjeka koji neće ustuknuti i koji prilazi prijeteći ..... otud i ona provjera naravi NjO i pitanje hoće li pas zagristi rukav.
Koliko je prekrasnih NjO, dobermana, rotića ...  ispalo iz uzgoja zato jer nisu imali srčanosti zagristi u rukav i napasti čovjeka.

Dočekao nas Ratko u normalnoj odjeći, pozdravio se s Buckom, ali ne previše .... radi testa koji slijedi, ali popili smo kavicu kod njega na verandi, bio je jako lijep sunčan dan i gušt je bio piti kavu s pogledom na čiovo i Trogirski zaliv.

Potom sam se ja s Buckom odšetala do terena za vježbu, a Ratko je ostao doma presvući se u zaštitno, markirantsko odijelo .... Ta markirantska odjeća je debelo podstavljena preko zglobnih cjevastih plastičnih štitinika, tako da dozvoljava određene pokrete ruku i naravno hod, ali jako dobro štiti od ugriza psa.

I došao je Ratko k nama na teren, a ja sam još u međuvremenu prema dogovoru psa privezala za neko drvo i stajala sam tu s njim kad je Ratko naišao s batinom i vikom prema meni.
Nismo se nalazili na poznatom svojem terenu, dapače bili smo na tuđem i pitala sam se hoće li i kako Bucak reagirati?
Pratila sam ga pozorno, pratila sma izraz njegova lica i prvo što sam mogla vidjeti bilo je iznenađenje, bio je blago rečeno izenađen i to ne toliko ponašanjem tog čovjeka koji je napadao na mene, već više tim što ja nisam stopirala njegovo lajanje. Jer navikao je Bucak da ga utišavam i čim krene s lavežom da čuje ono poznato "Tiho!" "Dosta!"

Ovaj put toga nije bilo i kad je on krenuo u akciju to je bilo nešto prekrasno, njemu prekrasno ..... meni malo šokantno, moram prizanti.
Jer Bucak je napadao bez rezerve. Ne znam kako bi se prošao itko da to proba napraviti bez zaštitne odjeće??????????
Vidilo se da je on oduševljen što KONAčNO može dati srcu oduška i što konačno može nekog dobro zagristi.
A kad je zagrizao, kako je to bilo silovito čak je sebi malo jezika uštinuo, bilo je krvave pjene na Ratkovom zaštitinom odjelu ... No ništa ga nije sputavalo doli povodnika koji ga je držao za drvo. Ratko je mogao k njemu koliko je htio, a Bucak je bio sputan (za svaki slučaj) povodnikom vezanim za drvo.

No kako Ratko nije odustajao od lupanja pored mene (kao napada na mene) i od buke, vike i svega što je proizvodio kako bi Bucka pokolebao u obrani ..... ovaj je postajao sve žešći ..... Mora da je u jednom trenutku dobrano Ratka uštipnuo i kroz svu onu zaštitu na njemu .....
Tako da je Ratko zaključio da je dosta i da je proba na obranu apsolutno položena.
Bucak je položio test. Bez dileme ..... A Ratku je ostala mala modrica na podlaktici gdje je Bucak zagrizao preko sve te zaštite od konoplje, vune i plastike ....
I tako je Bucak za ozbiljno postao "Zvir" - Ratko koji mu je dao taj nadimak, nakon tog simuliranog napadaja na mene, kasnije bi na izložbama ili uzgojnim pregledima Bucka ipak obilazio u širokom luku.
Za svaki slučaj!

Iako je moja "zvirka" bila pravi anđel u svim drugim situacijama ...., ali kad je zatrebalo, anđeo se pretvorio u "Zvir". A Ratko je jako dobro znao kakvo tornjaci imaju pamćenje.

I nije uopće u toj simulciji bilo sporno to što se nismo nalazili na svojem terenu. Tornjak, pravi tornjak kakav je Bucak, jednako dobro brani svojeg čovjeka i sve njegovo gdje god bio i tko god da ga napada.
-->
« Zadnja izmjena: Travanj 30, 2006, 01:11:23 Rijeka » Evidentirano
max
Administrator
Manager
*****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 11407



WWW
« Odgovor #19 : Veljača 22, 2004, 10:01:09 »

clap Bucak!
-->
Evidentirano

  
 "Dogs are not our whole lives, but they make our lives whole!"
Purger
User
**
Offline Offline

Postova: 226


« Odgovor #20 : Veljača 22, 2004, 05:38:22 »

Dakle tako je bilo to sa "Zviri"! icon_biggrin  icon_biggrin  icon_biggrin
-->
Evidentirano

Purger
Nadimak Purger iz tehniekih je razloga promijenjen u Purgerr.
ninaa
Our special friend
****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 2289


--> Mozzila <--


WWW
« Odgovor #21 : Veljača 22, 2004, 07:25:32 »

Super prica i istinita prica,,, clap  clap ,,tako bi tribalo sve Tornjake,,,onda ce biti pravo.
-->
Evidentirano

Vise informacija na nasoj web stranici!

Uzgajivacnica Americkih Stafordskih terijera  F.C.I. - 15/06
http://www.crvenamunjakennel.hr/index.htm
Paco&Co
Mini user
*
Offline Offline

Postova: 33



« Odgovor #22 : Veljača 23, 2004, 01:48:46 »

Pa, ako Paco ima barem desetinu Buckove krvi, bit ću jako zadovoljna!
-->
Evidentirano
Zry
Developer
****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 4283



« Odgovor #23 : Veljača 24, 2004, 10:41:51 »

BIG BUCAK, THE ZVIR sa BIG HEARTH :heart  :heart  :heart.
-->
Evidentirano

Bojan
User
**
Offline Offline

Postova: 204


« Odgovor #24 : Veljača 24, 2004, 11:47:17 »

Predivan je pas Ljiljo.
predivan
-->
Evidentirano



taša
User
**
Offline Offline

Postova: 354


« Odgovor #25 : Veljača 24, 2004, 05:33:26 »

love3 oborio me s nogu kad sam ovo pročitala.
 srce  xyxthumbs evo mu i pusica od mene hdl
-->
Evidentirano

taisha
User
**
Offline Offline

Postova: 148


« Odgovor #26 : Veljača 24, 2004, 07:14:48 »

BUCAK, BUCAK!!!!! icon_lol  icon_lol  icon_lol
-->
Evidentirano

I don't eat my brothers!
njoko
Moderator
Manager
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 7051


eeee njoko, njoko...


« Odgovor #27 : Veljača 24, 2004, 08:49:00 »

Bucak je stvarno lipotan...
-->
Evidentirano

Labri
Our special friend
****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 2762



« Odgovor #28 : Oľujak 12, 2004, 12:01:18 »

PRAVI JE! Predivan, prekrasan, jednostavno je divannnnnnnnnnnnnnn...
 pusica za Bucka!
-->
Evidentirano

Purger
User
**
Offline Offline

Postova: 226


« Odgovor #29 : Svibanj 04, 2004, 01:21:56 »

Dakle Bucak je i na CACIB-u Zadar potvrdio svoj nadimak-Zvir! grins
-->
Evidentirano

Purger
Nadimak Purger iz tehniekih je razloga promijenjen u Purgerr.
 Str: 1 [2] 3 4 5 Gore Ispis 
« natrag naprijed »
Skoči na:  


Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.21 | SMF © 2006, Simple Machines
Marketing: oglašavanje na forumu
Powered by: GEM Studio
Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!