Ljubimci Forum Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.
Lipanj 24, 2018, 02:11:17
Forum Pomoć Traži Prijava Registracija
Novosti: U?ivajte u boravku na na?em forumu, zabavite se i educirajte kako bi i vama i va?im ljubimcima su?ivot bio lak?i i ugodniji. Posebnu pa?nju bismo vam htjeli skrenuti na Veterinarski kutak te na vrlo aktualnu temu Ne kupujte pse od ?vercera ili na farmama pasa.
O na?inu na koji forum funkcionira mo?ete vi?e nau?iti u podforumu O forumu, a molimo vas i da pa?ljivo pro?itate pravila foruma te se pona?ate u skladu s njima, tako da i dalje ostanemo najbolji, najve?i i najedukativniji forum o ku?nim ljubimcima u Hrvatskoj.

     
+  ljubimci-forum
|-+  Naše autohtono blago
| |-+  Pastirski i ovèarski psi (Moderatori: bubica, Rijeka)
| | |-+  BUCAK - The Tornjak
« natrag naprijed »
 Str: 1 [2] 3 4 5 Dolje Ispis
Autor Tema: BUCAK - The Tornjak  (Posjeta: 16461 )
tome_i_nina
Mini user
*
Offline Offline

Postova: 46



« Odgovor #15 : Sijeanj 05, 2004, 10:51:00 »

Meni je Bucak uvijek bio predivan pas i to od prvog puta kad sam ga vidjela,a to je bilo 2003. u 3. mjesecu kad smo nabavili jedno od njegovih stenaca.Muzjaka koji jos 5 dana pa ce imati godinu dana.Isti su samo sto moj mali ima smede na glavi,a Bucak ima crno-smede.Ma tako su slatki... icon_razz
P.S.:zna li tko kako se postavlja slika?
-->
Evidentirano

Aron i Nina:)
Ljiljana
Our special friend
****
Offline Offline

Postova: 2685


« Odgovor #16 : Veljaa 21, 2004, 08:46:21 »

Kopirala sam ovu prièu u Buckov topic jer je potonuo na drugu stranicu i odavno se nije ništa pisalo o Bucku, a ako Bog bude milostiv uskoro bi mogli dobiti hrpu malih "buckiæa".
_______________________________

Moj Bucak je na uzrastu od 4,5 mj. gotovo uginuo - spašen je u posljednji tren takoðer od gusjenice borova èetnika - bilo je to moje prvo i najstraviènije iskustvo s prelcima, za koje sam upravo saznala da nisu uopæe prelci veæ borovi èetnici  icon_rolleyes  icon_rolleyes

********************************
Bila je nedjelja te godine na kraju ožujka, Cvijetna nedjelja - prekrasna, sunèana, topla - dan kao stvoren za šetnju.
I bila je Smotra pasa na šubiæevcu toga dana, a Bucak je imao 4,5 mj. i bio je veæ prilièno izrastao, ali još uvijek je bio loptica, buhtlica, medonja mali .... bio je predivan i htjela sam ga pokazati da ga svi vide.

Babaèa Lovru sam smjestila tog jutra još pred koji sat na èuvanje - baka sitter u akciji i bili smo slobodni ko ptice Bucak i ja .... Sedmogodišnji Mate se negdje zaigrao s ekipom djece iz ulice, a zakoniti nije bio doma.
Upravo sam se èešljala na brzinu kad je Bucak uletio k meni u kupaonicu.
Malo je èudno tresao glavom, ustvari šapama je prelazio preko glave.

Dok sam stajala sagnuta i èešljala se (imala sam i tada jako dugu kosu koju je trebalo i poèešljati i smotati u nešto ala puž na glavi) gledala sam kako se on èudno ponaša.
Nije mi se odmah upalila lampica ..... ustvari i je, ali sam pomislila da ga boli uho jer je šapama prelazio preko svake polovice lica i preko uški ... Baš sam se poèela èuditi gdje li je zaradio upalu uha?

No kad sam se uspravila i bolje ga pogledala, imala sam što i vidjeti ..... jezik mu je veæ bio drven i ogroman, a to što je on prelazio šapama bio je njegov neuspio pokušaj da pomogne sam sebi u borbi sa vlastitim drvenim i sve veæim jezikom...
U šoku i nevjerici, sva u panici zvala sam Veterinarsku stanicu (koja mi je na desetak minuta hoda od kuæe) no obzirom da je bila nedjelja dežurni je veterinar bio negdje na 'terenu' i javljala se samo telefonska sekretarica.

Zvala sam potom Davora (Crnogaæu) doma, ali on je to jutro odveo sina u Drniš na neko natjecanje u zemljopisu - to mi je kazala Silva, supruga kad me èula onako prestrašenu i u panici na telefonu.
Gardijana isto nije bilo doma .... nisam imala (tada još ne) brojeve drugih veterinara po njihovim kuæama, a bila je nedjelja ujutro .....
Ni auta nisam imala, a tada još nisu mobiteli postojali, barem ne kod nas....
No mozak radi u kritiènim trenucima, a Bucak se veæ gušio i ako je ikad u životu bila kritièna situacija tada je bila .... njemu je oticalo cjelokupno ždrijelo, a jezik je veæ bio sam u ranama jer se izrezao na vlastite oènjake u bezuspješnim pokušajima da ga uvuèe u usta. Jezik mu je bio vani sigurno u duljini od 20 centimetara i nevjerojatno debeo ..... nešto strašno i nezamislivo .....

Zvala sam sestru od muža i ona je nasreæu bila doma, da hitno doðe autom po nas, rekla sam joj da Bucak umire, da se guši .....
I stigla je moja Edita za par minuta i ukrcala nas - ja sam Bucka nosila na rukama, on veæ nije mogao uopæe hodati - cilj je bila HITNA POMOæ u Poliklinici.
Veterinara nije bilo, nisam imala drugog izbora.
Na Hitnoj su nas neki blijedo gledali, ali sva sreæa da je dežurna lijeènica i sama bila pasoljubac i da je dežurni bolnièar bio moj poznanik iz Srednje škole .... Ljudi su hitno dali injekcije - Deximethason Neomicin, Synopen .... i na koncu obzirom da niti na tih prvih par injekcija edem nije poèeo splašnjavati - Bucak je dobio još jednu injekciju - sada više ne znam što je dobio, ali znam da je to humani preparat koji se ljudima daje u vrlo rijetkim kritiènim stanjima ..... valjda je to bio neki super jaki kortikosteroid .... èekali smo svi, cijela Hitna na Poliklinici u šibeniku je stala oko šteneta tornjaka koji je bio u krajnje kritiènom stanju - stanju gušenja .... èak se razmišljalo o traheotomiji ....
No na sreæu ipak su ti koritikosteroidi poèeli djelovati i edem je poslije par minuta zaustavljen, a nakon dvedesetak sljedeæih minuta poèeo se lagano, jako lagano povlaèiti.
Odahnuli smo svi, a nas je Edita konaèno mogla vratiti doma.
Bucak je bio strahovito iscrpljen, ležao mi je na rukama i još uvijek se borio za dah. Trebalo je sljedeæih više od èetiri sata da se edem posve povuèe, ostao je samo izranjeni i oènjacima izrezani jezik - sa sve èetiri strane jezik je bio u dubokim ranama.
Spasili su ga lijeènici s Hitne u posljednji tren. Gotovo da mi je izdahnuo na rukama.
Još uvijek nisam mogla doæi k sebi.

Taj dan neæu zaboraviti dok sam živa. Tu prekrasnu sunèanu Cvijetnu nedjelju.

Vjerujem, ni Bucak.

Kasnije toga poslijepodneva na ruèku kad je zakoniti stigao doma pita me kako smo prošli na Smotri?

Kojoj Smotri èovjeèe ..... 'ko je vidio Smotre .... i slijedila je nevjerojatna prièa ....
A poèelo je sve od progutane gusjenice borova prelca, koju je Bucak kasnije i povratio .....
Imamo mi stari bor u dvoru i nismo ni znali do tada da i na njemu ima prelaca ... Poslije toga svake zime redovito èistimo po neku kesu prelaca .... Bor je ogroman (ima preko 70 godina) i nije uopæe lako otkriti na njemu poneku malu kesicu prelaca .....

Eto tako je zapoèelo moje upoznavanje s prelcima.

Cijeli topic o ovoj pošasti možete proèitati klikom ovdje na link.
-->
Evidentirano
max
Administrator
Manager
*****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 11407



WWW
« Odgovor #17 : Veljaa 21, 2004, 08:56:37 »

Ajme Ljiljana, koja prièa! A koja tek sreæa da je tako ispalo na hitnoj i da je ta lijeènica tako reagirala. Svaka joj èast!
Joj, grozno mi je to sa tim gusjenicama icon_eek ...stvarno ih se treba èuvati.
-->
Evidentirano

  
 "Dogs are not our whole lives, but they make our lives whole!"
Ljiljana
Our special friend
****
Offline Offline

Postova: 2685


« Odgovor #18 : Veljaa 22, 2004, 07:00:15 »

 Ljudi evo ja lagano odlazim, sin mora nešto mjuze downloudati s neta ....., a to æe potrajati koji sat.

Odlazim polako u krpice uz sveèano obeæanje (onima koji su me to molili) da æu sutra ujutro najprvo napisati davno obeæanu prièu o Bucku - "Zviri".

Inaèe glavni akter prièe, uz Bucka i mene naravno, je glavni policijski "inspektor" ili instruktor za pse PU ?upanije Splitsko-dalmatinske G-din Ratko šaponja.
On je Bucka i prozvao Zvir i taj mu je nadimak ostao do danas.

A cijela se prièa odvijlaa kao retroaktivno preispitavnje KAKO TORNJAK BRANI èOVJEKA i brani li uopæe èovjeka ili samo brani imovinu, ako i to brani??? ...... obzirom da je u to vrijeme išla ona emisija "?iva istina" (koju je kasnije nasljedilo "Globalno sijelo") Joška Martinoviæa ..... I u jednoj od tih ?ivih istina gostovali su i tornjaci prema izrièitoj želji gðe Ružice Matuka .....

Ali o tom malo više sutra. Dotle lijepo spavajte. Moram off.


Prièa o Bucku ne bi bila cjelovita bez prièe o testiranju od strane Ivana Tadiæa i njegove ekipe, pa evo najprije te štorije:
______________

Obeæala sam pisati o tom kako je Bucak tornjak prošao "test" Ivana Tadiæa i 'kumpanije' i kako je od Bucka postao "Zvir" prema Ratku šaponji ..... pa veèeras obzirom da nije gužva idem malo pisati ...

Davno bijaše to - ima više od pet godina da je Tina imala leglo s Buckom i da su došli gorštaci s planina uokolo Tomislava pogledati leglo i mužjaka. Tinu su znali u dlaku, bijaše ona njihov ponos kojeg su izgubili uludo .... Misleæi zasigurno da je kuja neupariva Ivan Tadiæ mi je Tinu prodao tek pred dva-tri mjeseca, a sada veæ dolazi pogledati njeno leglo i izabrati kujicu za sebe.
Kad sam mu bila prvi put javila da je Tina skotna nije mi vjerovao, i ne samo on, mnogi mi nisu vjerovali .... Zato je morao doæi sam i uvjeriti se osobno da je to zaista Tina, a ne neka druga kuja.
Zvuèalo je nevjerojatno, ali bila je istina. Tina je nosila Buckove štence.


Dogovor je dogovor, iako nisam mu rado predala štene, no obeæala sam kad sam na onom mostu iznad Cetine u Trilju preuzimala Tinu, obeæala sam da pod cijenu za Tinu uz 1000,- DEM ide i žensko štene po izboru.

u svakom sluèaju najavio se da æe doæi pogledati skotnu Tinu i mužjaka, što god to znaèilo, jer Bucak je veæ bio jako slavan u Bosni obzirom da je ne tako davno, mjesec dva prije toga krasio naslovnicu i duplericu èasopisa Svijet pasa, koji je izlazio i u BiH ....
Bio je on eksterijerno tornjak nad tornjacima, tako mi rekoše telefonski razni ljudi iz Tadiæeve okolice, još otprije, pa i sam Tadiæ.
Sada sam se baš premišljala što ga to onda imaju doæi gledati, zar nije bilo dovoljno što su ga vidjeli na naslovnici i na duplerici èasopisa.

I stigli su toga jutra, Tadiæ i tri njegova prijatelja, meni nepoznata muškaraca izmeðu 30 i 40 godina. Vrijeme bijaše suho i ugodno neobièno za kraj prosinca .... Bucka sam odvojila da ljudi mogu proæi mirno kroz dvor, a obje su kuje bile gore pred ulazom u kuæu na razini prvog kata. Bucka sam ostavila samoga na terasi nad garažom, u velikom prostoru koji je baš poput boksa ograðen prilièno visokom željeznom ogradom i vratima. Služila mi ta terasa kao box za sluèaj nužde ako k nama dolaze posjetitelji koji nisu naviknuti na lavež i velike pse oko sebe.

Kod nas je inaèe sve na terasama i na stepenicama, mi živimo uzbrdo-nizbrdo. Uz stpenice, niz stepenice ... skaline, po domaæi. Nema ravnog, jer kuæa nam je na obronku šubiæevca s kojeg se pruža prekrasan vidik na zaliv, poluotok Martinsku i gradsko kupalište Jadriju s morem posutim otocima ispred nje .... Za burna lijepa vremena skoro pa da vidimo Italiju kako smo visoko.
Gost posjetitelj koji k nama doðe mora parkirati na ulicu ispod kuæe (kod nas nije 'ispred' veæ doslovno 'ispod') i to ako naðe mjesta za parking kojeg kronièno nedostaje i tada se kroz dvorišna vrata uspinje prvim stepenicama do razine vrta, prve terase nad garažom i do prizemlja ....
Potom preko dvije-tri stepenice prelazi na tu terasu tako da je terasa nad garažom niža za jedno pola metra od razine ispod gornjih stepenica koje vode na prvi kat i ulaz u kuæu.
Kuje i djeca bili su gore na razini prvog kata, a Bucak dolje kako sam rekla na terasi nad garažom (ili kako mi obièavmo reæi 'na garaži') kad su nam u dvor pristigli posjetitelji iz Bosne, Tadiæ i tri nepoznata visoka muškarca.
Lajao je Bucak na njih sa garaže odmah po parkiranju nepoznatog vozila na ulicu dolje ispod njega ...
Njegov lavež me i upozorio da nam netko dolazi.
Ljudi su dolazili zajedno sa mnom koja sam im pošla otvoriti dvorišna vrata i prièali smo pritom onako iz pristojnosti o svemu pomalo. Primjetila sam da oni pozorno motre Bucka koji je lajao ko što i prilièi jednom ozbiljnom "pater familias" - ta imao je on gore na katu dvije svoje cure od kojih je jedna èekala bebe + sve nas koje je morao štititi.

Dakle lajao je uporno pokazujuæi svima kako on to nas dobro i sigurno štiti. A ljudi su se uspinjaji stepenicama i bivali sve viši i viši kako su izranjali s razine ulice naviše. Stadoše sva èetvorica gore nad one dvije tri stepenice iznad Bucka (mi to zovemo 'podest' jer dijeli dvije, tri razine stepenica i malo je povišeno od okolne razine prizemlja) stadoše na podest sve se nešto pogledavajuæi.

Moram priznati da sam i ja bila zateèena takvim ponašanjem ... Mjerkaju oni Bucka gore nad njim, njih èetvorica, sva u nekoj tamnoj odjeæi, 'mrge' muškarci, nekako mi baš ne bijaše jako ugodno.
Pomislim da im se možda Bucak nije dopao kad stoje tako èudno, šutljivi, u muku i samo se zagledaju.

U jedan mah jedan od njih, pojma više nemam koji, izvuèe iza leða dugu jaku batinu koju je oèito dotad skrivao i poèe udarati svom snagom po metalnoj ogradi - pašamanu praveæi time nemoguæu buku ..... Ograda, pašaman dijelila je Bucka od njih (i mene, jer i ja sam bila s njihove strane, Bucak je bio sam dolje ispod njih).

Prestrašila sam se, pojma nisam imala što se dogaða, a ovaj dolje je poèeo bjesnjeti, zapjenio je i imala sam dojam da æe taj tren preskoèiti pa makako ograda bila visoka, i ma kako da je on bio u dubini, a mi gore iznad njega. èetri muškarca s batinom kojom je jedan mlatio po željeznoj ogradi i proizvodio užasnu buku.

No unatoè buci i hrpi nepoznatih odraslih muškaraca pas nije ustuknuo ni koraka, dapaèe, vjerujem da je i taj koji je udarao pomislio da æe pas ipak preskoèiti ogradu i prestao je u taj mah lupati.

Zgledali su se, ovaj put smijuæi se, a ja sam na brzinu prišla dolje k Bucku da ga malo utišam, jer vjerujem da su susjedi mislili da kod nas valjda provaljuju kad pas tako divljaèki i uporno laje.

èula sam još uvijek kroz Buckov lavež kako Tadiæ govori ostalima: "Ovaj je pravi!!! Nisan vakog još vidija!"

što reæi osim da ih je Bucak oduševio ..... jer i sami su kasnije rekli toga dana, a i o tom se prièalo kad su bili došli po drugi put izabrati štene nakon nekih dva mjeseca - da ne bi puno tornjaka ostalo tako uporno u svojem lavežu na onoliku i naglu buku .... I još iznad sebe gledajuæi èetiri odrasla muškarca ... Ima ih koji bi poklekli, podvili repicu i ušutili u strahu ...... no Bucak nije od tih - to su se toga dana i sami uvjerili.

Bucak je PRAVI tornjak ne samo izvana, veæ u prvom redu iznutra, karkaterom, kuražom (odvažnošæu), snagom osobnosti i èuvarskim nagonom kojim se ne povlaèi ni pred kakvim neprijateljem, ma kako se velik i jak èinio.

Kasnije je Tadiæ u drugom dolasku izabrao za sebe Aureliju, i rekao je da koliko god da mu je drago što je ona Tinina kæi, još da mu je draže što joj je otac onakav lav.

Prièa s Aurelijom nažalost nema sretan kraj .... na dušu i savjest Tadiæa, ali njegov je gubitak najveæi i nikad sebi nije oprostio što nije cijepio Aureliju kad ju je odveo od mene. A nisam mu oprostila ni ja. Aurelija je bila moje prvo, prvo, prvo štene. Moja prekrasna, preljepa Aurelija.
Uginula je nakon manje od mjesec dana što nas je napustila, od parvoviroze, jer nije dobila drugo cjepivo.
Tadiæ je i opet dolazio k meni i molio je i kumio drugo štene - donosio hrpu novca - Mara je još bila sa nama, ali rekla sam mu da Mara ostaje za mene, da nemam više štene za njega.

Tako je završila prièa o Tadiæu i njegovu testiranju tornjaka.

Prièu o "Zviri" u drugom nastavku.

Evo konaèno ranije obeæane prièe o Bucku i o tom kako je dobio nadimak "Zvir":

Bucak je da znate školovan pas, nije on tek tako neki pas s planine ili neki gradski neotesanac, prošao je on škole i to kod najpoznatijih uèitelja.
Buckov prvi uèitelj bio je Ratko šaponja, koji iako sam živi i radi u Splitu ima svoju pseæu školu i terene za obuku službenih pasa u roditeljskoj kuæi u okolici Trogira, pored Heliodroma.
Tu Ratko najèešæe obuèava njemaèke ovèare, dobermane i rotove. Tu i tamo desio bi mu se poneki staford ili labrador.
No tornjaka do Bucka Ratko još nije imao na obuci.

Takoðer sigurno nije imao ni vlasnice poput mene, jer meni nije palo na pamet da psa ostavim mjesec odnosno dva kod Ratka na obuci, kako su to obièno radili drugi vlasnici. Meni je bilo nezamislivo takvo što. Nauprot tomu iako nismo baš bili Ratkovi susjedi, veæ smo putovali iz šibenika, mi bismo došli vikendom jednokratno na obuku od jednog sata i onda opet natrag doma.
Pohodili smo Bucak i ja tako Ratka otprilike oko 6 puta i Ratko je bio oduševljen s njim. Kako samo shvaæa i usvaja! Bilo je to nevjerojatno, jer rekao je Ratko da je Bucak u tih 6 termina usvojio "graðe" kao prosjeèan NjO u mjesec i pol dana svakodnevnog rada.
Bucak je svladao sve što je trebao znati jedan odrasli dobro odgojen pas, a njemu je bilo tek malo više od 10 mj.
èak je Ratko posljednji termin stavio Bucka u jedan visokom gustom žièanom ogradom ograðeni "teren" (vlasništvo Ratkova susjeda koji se negdje odselio, pa je Ratko mogao koristiti i taj prostor) i tu je Ratko pokušao simulirati provalnika.
Zanimalo ga je bi li Bucak branio taj prostor (iako to nije bilo naše vlasništvo, pa èak ni ja nisam boravila u to vrijeme unutar te ograde). Ratko je navukao neko modro radno odijelo, stavio je kapu (kamuflaža, da ga Bucak kao ne prepozna) te uzeo neki štap u ruke. I tako je došao prema tm ograðenom prostoru s nešto buke. Vikao je i mahao štapom .... no Bucak nije uzmaknuo, kezio se i napadao prema Ratku iako je par trenutaka prije toga išao meni ili Ratku uz nogu kao najsavršenije odgojeni policijski pas.
Položio je ispit, prema Ratkovim mjerilima .... obranio je teritorij na koji je stavljen taj tren.
Ratko je tada prvi put spomenija nadimak "Zvir", rekao je da je Bucak prava zvir, ali to je bio tek poèetak i Bucak se nije još bio pokazao u pravom svjetlu.

Nakon te prve obuke neko vrijeme i to par godina potom sretali smo Ratka samo na izložbama ili na Uzgojnim pregledima, gdje je Ratko bio markirant.
Ratko bi se svaki put pozdravio s Buckom .... i naravno sa mnom  icon_biggrin  icon_razz

No onda jednog dana podigla se prava bura po emitiranju jedne od emisija iz serijala "?iva istina" Joška Martinèiæa. Ili je to bila emisija "Zlatna ribica" istog urednika, ne sjeæam se više toèno imena. U toj reportaži prema zamisli urednika trebao je markirant Marinko Aliæ kao provaliti u dvorište i kuæu Ružice i Nikole Matuke u Sesvetskom Kraljevcu na njihovu izrièitu želju da oni vide kako njih brane njihovi tornjaci - dvije kuje tornjakinje.

Obzirom da je cijela ekipa prethodno boravila više od pola sata u dvorištu kod Matuka, psi su ih ponjušili i zakljuèili da su tipovi bezopasni, zajedno s markirantom Aliæem - pokušaj snimanja kako tornjak brani dvorište od nasrtljivca naravno nije uspio.
Psi ne samo da nisu Marinku preprijeèili prolaz, veæ su nakon što su ga kratkim lavežom najavile ..... otrèale u donji dio velikog dovrišta ganjati neke susjedove maèke koje su se tu motale neovlašteno.

Ja sam znala kako je emisija snimana, pa mi je takvo ponašanje Matukinih kuja bilo zapravonormalno, ali ostatak TV auditorijuma to nije mogao znati i uèinak emisije bio je strašan.

Ljudi su danima telefonirali da kakvi su to psi kojima bilo tko može uæi u dvor i prošetati se, a tornjaci ti "strašni èuvari i borci s vukovima" nisu prstom mrdnuli da èovjeka u tom sprijeèe ....
Eh, mislim da Ružici i Nikoli, velikim zaljubljenicima u tornjake, ovakva kontra reklama uopæe nije trebala. Nije trebala ni nama ostalima, ljubiteljima tornjaka, ali što je tu je. šteta je veæ bila uèinjena.

No iako asm znala pozadinu i razloge ponašanja tih pasa, ne mogu reæi da se i meni nije uvukao crviæ u misli i poèeo lagano kopati, rovariti. Kopati, rovati ....
Pa što ako sam ja u krivu i ako godinama držim da me moji psi èuvaju, a što ako oni to uopæe ne bi odradili u sluèaju nekog napada na mene kao osobu ..... Da me tko napadne vani u šetnji dok sam sa psom, bi li me moj pas obranio?
I muèila sam se tako neko vrijeme sama s tim teškim mislima, kad li mi jednog dana padne na pamet Ratko šaponja.

Nazovem ga i isprièam što me muèi ...... Btw. i on je odgledao tu emisiju s neuspjelom obranom i njega su muèili ti tornjaci koji su samo zalajali dva tri puta i otišli trèati za maèkama .... On naravno nije mogao znati da su psi prethodno upoznali cijelu TV ekipu i da je njima bilo bedasto napadati èovjeka koji je prethodno sjedio u njihovoj kuæi s vlasnicima i pio kavu...

I tako sam dogovorila s Ratkom da napravimo pravu "štih - provu" sa simuliranim napadom na mene.
Naravno slijedio je odlazak u Trogir .... Bucak je bio odrasli èetiri godine star prekrasan izložbeni tornjak.
Srce me zeblo dok sam vozila prema Trogiru, hoæe li se on snaæi, sada nakon tolikih godina nedozvoljavanja lajanja .... utišavanja, potiskivanja ..... hoæe li se usuditi napasti èovjeka?
A znamo da je èuvarskim psima (ovo vrijedi i za sve službene policijske pse) poseban problem upravo napad na odrasalog èovjeka. Pogotovo oduènog srèanog èovjeka koji neæe ustuknuti i koji prilazi prijeteæi ..... otud i ona provjera naravi NjO i pitanje hoæe li pas zagristi rukav.
Koliko je prekrasnih NjO, dobermana, rotiæa ...  ispalo iz uzgoja zato jer nisu imali srèanosti zagristi u rukav i napasti èovjeka.

Doèekao nas Ratko u normalnoj odjeæi, pozdravio se s Buckom, ali ne previše .... radi testa koji slijedi, ali popili smo kavicu kod njega na verandi, bio je jako lijep sunèan dan i gušt je bio piti kavu s pogledom na èiovo i Trogirski zaliv.

Potom sam se ja s Buckom odšetala do terena za vježbu, a Ratko je ostao doma presvuæi se u zaštitno, markirantsko odijelo .... Ta markirantska odjeæa je debelo podstavljena preko zglobnih cjevastih plastiènih štitinika, tako da dozvoljava odreðene pokrete ruku i naravno hod, ali jako dobro štiti od ugriza psa.

I došao je Ratko k nama na teren, a ja sam još u meðuvremenu prema dogovoru psa privezala za neko drvo i stajala sam tu s njim kad je Ratko naišao s batinom i vikom prema meni.
Nismo se nalazili na poznatom svojem terenu, dapaèe bili smo na tuðem i pitala sam se hoæe li i kako Bucak reagirati?
Pratila sam ga pozorno, pratila sma izraz njegova lica i prvo što sam mogla vidjeti bilo je iznenaðenje, bio je blago reèeno izenaðen i to ne toliko ponašanjem tog èovjeka koji je napadao na mene, veæ više tim što ja nisam stopirala njegovo lajanje. Jer navikao je Bucak da ga utišavam i èim krene s lavežom da èuje ono poznato "Tiho!" "Dosta!"

Ovaj put toga nije bilo i kad je on krenuo u akciju to je bilo nešto prekrasno, njemu prekrasno ..... meni malo šokantno, moram prizanti.
Jer Bucak je napadao bez rezerve. Ne znam kako bi se prošao itko da to proba napraviti bez zaštitne odjeæe??????????
Vidilo se da je on oduševljen što KONAèNO može dati srcu oduška i što konaèno može nekog dobro zagristi.
A kad je zagrizao, kako je to bilo silovito èak je sebi malo jezika uštinuo, bilo je krvave pjene na Ratkovom zaštitinom odjelu ... No ništa ga nije sputavalo doli povodnika koji ga je držao za drvo. Ratko je mogao k njemu koliko je htio, a Bucak je bio sputan (za svaki sluèaj) povodnikom vezanim za drvo.

No kako Ratko nije odustajao od lupanja pored mene (kao napada na mene) i od buke, vike i svega što je proizvodio kako bi Bucka pokolebao u obrani ..... ovaj je postajao sve žešæi ..... Mora da je u jednom trenutku dobrano Ratka uštipnuo i kroz svu onu zaštitu na njemu .....
Tako da je Ratko zakljuèio da je dosta i da je proba na obranu apsolutno položena.
Bucak je položio test. Bez dileme ..... A Ratku je ostala mala modrica na podlaktici gdje je Bucak zagrizao preko sve te zaštite od konoplje, vune i plastike ....
I tako je Bucak za ozbiljno postao "Zvir" - Ratko koji mu je dao taj nadimak, nakon tog simuliranog napadaja na mene, kasnije bi na izložbama ili uzgojnim pregledima Bucka ipak obilazio u širokom luku.
Za svaki sluèaj!

Iako je moja "zvirka" bila pravi anðel u svim drugim situacijama ...., ali kad je zatrebalo, anðeo se pretvorio u "Zvir". A Ratko je jako dobro znao kakvo tornjaci imaju pamæenje.

I nije uopæe u toj simulciji bilo sporno to što se nismo nalazili na svojem terenu. Tornjak, pravi tornjak kakav je Bucak, jednako dobro brani svojeg èovjeka i sve njegovo gdje god bio i tko god da ga napada.
-->
« Zadnja izmjena: Travanj 30, 2006, 01:11:23 Rijeka » Evidentirano
max
Administrator
Manager
*****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 11407



WWW
« Odgovor #19 : Veljaa 22, 2004, 10:01:09 »

clap Bucak!
-->
Evidentirano

  
 "Dogs are not our whole lives, but they make our lives whole!"
Purger
User
**
Offline Offline

Postova: 226


« Odgovor #20 : Veljaa 22, 2004, 05:38:22 »

Dakle tako je bilo to sa "Zviri"! icon_biggrin  icon_biggrin  icon_biggrin
-->
Evidentirano

Purger
Nadimak Purger iz tehniekih je razloga promijenjen u Purgerr.
ninaa
Our special friend
****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 2289


--> Mozzila <--


WWW
« Odgovor #21 : Veljaa 22, 2004, 07:25:32 »

Super prica i istinita prica,,, clap  clap ,,tako bi tribalo sve Tornjake,,,onda ce biti pravo.
-->
Evidentirano

Vise informacija na nasoj web stranici!

Uzgajivacnica Americkih Stafordskih terijera  F.C.I. - 15/06
http://www.crvenamunjakennel.hr/index.htm
Paco&Co
Mini user
*
Offline Offline

Postova: 33



« Odgovor #22 : Veljaa 23, 2004, 01:48:46 »

Pa, ako Paco ima barem desetinu Buckove krvi, bit æu jako zadovoljna!
-->
Evidentirano
Zry
Developer
****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 4283



« Odgovor #23 : Veljaa 24, 2004, 10:41:51 »

BIG BUCAK, THE ZVIR sa BIG HEARTH :heart  :heart  :heart.
-->
Evidentirano

Bojan
User
**
Offline Offline

Postova: 204


« Odgovor #24 : Veljaa 24, 2004, 11:47:17 »

Predivan je pas Ljiljo.
predivan
-->
Evidentirano



taša
User
**
Offline Offline

Postova: 354


« Odgovor #25 : Veljaa 24, 2004, 05:33:26 »

love3 oborio me s nogu kad sam ovo proèitala.
 srce  xyxthumbs evo mu i pusica od mene hdl
-->
Evidentirano

taisha
User
**
Offline Offline

Postova: 148


« Odgovor #26 : Veljaa 24, 2004, 07:14:48 »

BUCAK, BUCAK!!!!! icon_lol  icon_lol  icon_lol
-->
Evidentirano

I don't eat my brothers!
njoko
Moderator
Manager
*****
Offline Offline

Spol: Muški
Postova: 7051


eeee njoko, njoko...


« Odgovor #27 : Veljaa 24, 2004, 08:49:00 »

Bucak je stvarno lipotan...
-->
Evidentirano

Labri
Our special friend
****
Offline Offline

Spol: Ženski
Postova: 2762



« Odgovor #28 : Oujak 12, 2004, 12:01:18 »

PRAVI JE! Predivan, prekrasan, jednostavno je divannnnnnnnnnnnnnn...
 pusica za Bucka!
-->
Evidentirano

Purger
User
**
Offline Offline

Postova: 226


« Odgovor #29 : Svibanj 04, 2004, 01:21:56 »

Dakle Bucak je i na CACIB-u Zadar potvrdio svoj nadimak-Zvir! grins
-->
Evidentirano

Purger
Nadimak Purger iz tehniekih je razloga promijenjen u Purgerr.
 Str: 1 [2] 3 4 5 Gore Ispis 
« natrag naprijed »
Skoči na:  


Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.21 | SMF © 2006, Simple Machines
Marketing: oglaavanje na forumu
Powered by: GEM Studio
Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!